U Nedelju o Bludnom sinu, vladika pariski i zapadnoevropski Justin služio je svetu liturgiju u hispanofonoj parohiji Svetog Jovana Zlatoustog u Korunji, smeštenoj u Galiciji, na severozapadu Španije. Ova parohija deo je Eparhije zapadnoevropske Srpske pravoslavne crkve, koja obuhvata širok geografski prostor zapadne Evrope, uključujući Francusku, Španiju, Portugal, Belgiju, Holandiju i Luksemburg.
Verna svojoj tradiciji, parohija u Korunji okuplja verne iz ove regije, pružajući im duhovnu i kulturnu podršku. Parohija Svetog Jovana Zlatoustog osnovana je kao odgovor na potrebe srpske pravoslavne zajednice u Korunji i okolnim područjima Španije, koja je želela da ima mesto za bogosluženje na srpskom jeziku i očuvanje duhovne i kulturne tradicije.
Tokom svog boravka u Galiciji, vladika Justin imao je priliku da poseti čuvenu katedralu posvećenu Svetom apostolu Jakovu. U ovom svetom mestu, koje vekovima privlači hodočasnike iz svih krajeva sveta, vladika je, u atmosferi duboke pobožnosti, poklonio moštima ovog velikog svetitelja. Katedrala Santiago de Compostela, jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta na svetu, predstavlja simbol duhovne snage, vere i tradicije. Poklonici, pa i sam vladika, osećaju u tom mestu prisutnost ne samo istorije, već i živu vezu sa Bogom i svetiteljima.
Ova poseta dodatno je osnažila duhovnu povezanost vernika srpske pravoslavne zajednice u Španiji sa njihovim duhovnim korenima i nasleđem. Vladika Justin, svojim prisustvom i molitvama, podsetio je sabrane na važnost vere, pokajanja i duhovnog putovanja. Tako je i ovo liturgijsko sabranje podstaklo unutrašnje pročišćenje, podsećajući verne da put svetlosti i milosti Božje ne završava, već se kroz svakodnevnu molitvu i duhovnu disciplinu stalno produbljuje.
U crkvi se nalaze brojni sveti predmeti, čija upotreba je nužna tokom određenih službi, a antimins je neizostavan pri služenju liturgije.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Objasnio je tada da put spasenja nije širok i prohodan, ali da se na njegovom kraju nalazi spas za kojim vape naše duše.
U narodu postoje brojna praznoverja, koja se promovišu kao da je reč o crkvenom učenju, a s Crkvom nemaju veze, tako da bi trebalo biti veoma obazriv.