Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
Zadušnice su dan kada se okupljamo u molitvi za one koji su nas napustili, ali i trenutak duhovnog povezivanja sa nevidljivim svetom. U tom duhovnom okruženju, beseda koju je patrijarh Pavle izgovorio na liturgiji za Zadušnice u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog nosi sa sobom ne samo reči utehe, već i poziv na duhovnu pažnju i prosvetljenje.
Njegove reči, koje i dalje odzvanjaju, podsećaju nas da u svakoj molitvi za pokojne, u svakom sećanju na njih, ne tražimo samo tugu, već i duboko značenje zajedništva sa Bogom i sa svim svetima. Patrijarh Pavle je kroz svoju besedu na Zadušnice ukazivao na to da molitva za upokojene nije samo čin odanosti, već izraz ljubavi i nade u vaskrsenje, jer su i mrtvi deo te svete Crkve, tela Hristovog.
printskrin youtube/stalker
Blaženopočivči patrijarh srpski Pavle
Beseda je započela citatima iz Jevanđelja po Luki i Jovanu, koje je patrijarh Pavle povezao sa temama života, smrti, Hristovog povratka i sudbine duša, a u nastavku svoje nadahnute besede patrijarh Pavle se osvrnuo na zajedništvo u Crkvi, koje nije ograničeno vremenom, nego traje kroz vekove:
- Mi smo u Hristu jedno, jedna Crkva kojoj je glava Hristos, a mi smo svi mistički telo Crkve, telo Hristovo. U Crkvu Hristovu spada i Gospod kao glava te Crkve, Sveta Bogorodica i svi sveti Mučenici i ostali Sveti u Crkvi trijumfujućoj, a takođe i mi živi koji smo još u Crkvi vojujućoj - besedio je patrijarh, a potom istakao:
- U tu Crkvu, kako kažem, spadaju i svi upokojeni u Gospodu. I naša je dužnost, ako možemo reći za ljubav da ona ima dužnost, da se sećamo svojih upokojenih jer smo zajednica, ostajemo to i po smrti njihovoj i našoj kad dođe, zajednica ostaje sa Bogom i njihovim i našim, i sa svima svetima i sa svima našim upokojenima.
printskrin youtube/stalker
Blaženopočivči patrijarh srpski Pavle
- Moleći se za upokojene i danas i svagda, da ne zaboravimo da taj čas čeka i nas i da se trudimo i sada, jer ne znamo kad će taj čas doći i da budemo dostojni izaći pred Sina Božijeg da bi čuli Njegov glas: Hodićete blagosloveni Oca moga, da primite Carstvo koje vam je spremjeno od postanja sveta" (Mt. 25, 34). To da bude i današnja naša opomena i savet, kako za nas, tako i za sve druge.
Na kraju, patrijarh je uputio molitvu Gospodu za upokojene i blagoslovio sve prisutne:
- Neka se Gospod seti upokojenih slugu Svojih koji su u veri i životu po veri i otišli sa ovoga sveta i pomogne i nama i da imamo u vidu taj čas izlaska pred Njega, Sudiču Pravednog, da živimo i sada sa tom verom, životom po toj veri svetoj pravoslavnoj. Bog vas blagoslovio - poručio je patrijarh Pavle.
Ova beseda izrečena na Zadušnice podseća na večnu istinu: smrt nije kraj, već prelazak u večni život u Hristu. Iako je svet pun nevolja i iskušenja, vera nas vodi ka spasenju.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Prve zadušnice u godini obeležavaju se 22. februara – saznajte kako da se pripremite, šta je važno doneti u hram i zašto je molitva za pokojnike neizmerno značajna.
U pljački koja je pogodila vernu zajednicu, iz crkve su odneseni alat i novac, dok su tragovi zločina ostali kao podsećanje na teško stanje u kojem se nalazi ovaj deo Kosova i Metohije.
Na Zadušnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svak idan u godini upozorava da nema drugog trenutka za pokajanje osim sadašnjeg – jer niko ne zna kada će se njegov život završiti.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jovana Vladimira, kneza srpskog, i Svetog mučenika Vasiliska po starom i Svetog Mitrofana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetkovinu Presvetog Tela i Krvi Hristove, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.