Na liturgiji u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona, blaženopočivši patrijarh srpski je podsetio da molitva za upokojene nije samo tuga, već i izraz ljubavi, nade i duhovnog zajedništva koje traje kroz vekove.
Zadušnice su dan kada se okupljamo u molitvi za one koji su nas napustili, ali i trenutak duhovnog povezivanja sa nevidljivim svetom. U tom duhovnom okruženju, beseda koju je patrijarh Pavle izgovorio na liturgiji za Zadušnice u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog nosi sa sobom ne samo reči utehe, već i poziv na duhovnu pažnju i prosvetljenje.
Njegove reči, koje i dalje odzvanjaju, podsećaju nas da u svakoj molitvi za pokojne, u svakom sećanju na njih, ne tražimo samo tugu, već i duboko značenje zajedništva sa Bogom i sa svim svetima. Patrijarh Pavle je kroz svoju besedu na Zadušnice ukazivao na to da molitva za upokojene nije samo čin odanosti, već izraz ljubavi i nade u vaskrsenje, jer su i mrtvi deo te svete Crkve, tela Hristovog.
printskrin youtube/stalker
Blaženopočivči patrijarh srpski Pavle
Beseda je započela citatima iz Jevanđelja po Luki i Jovanu, koje je patrijarh Pavle povezao sa temama života, smrti, Hristovog povratka i sudbine duša, a u nastavku svoje nadahnute besede patrijarh Pavle se osvrnuo na zajedništvo u Crkvi, koje nije ograničeno vremenom, nego traje kroz vekove:
- Mi smo u Hristu jedno, jedna Crkva kojoj je glava Hristos, a mi smo svi mistički telo Crkve, telo Hristovo. U Crkvu Hristovu spada i Gospod kao glava te Crkve, Sveta Bogorodica i svi sveti Mučenici i ostali Sveti u Crkvi trijumfujućoj, a takođe i mi živi koji smo još u Crkvi vojujućoj - besedio je patrijarh, a potom istakao:
- U tu Crkvu, kako kažem, spadaju i svi upokojeni u Gospodu. I naša je dužnost, ako možemo reći za ljubav da ona ima dužnost, da se sećamo svojih upokojenih jer smo zajednica, ostajemo to i po smrti njihovoj i našoj kad dođe, zajednica ostaje sa Bogom i njihovim i našim, i sa svima svetima i sa svima našim upokojenima.
printskrin youtube/stalker
Blaženopočivči patrijarh srpski Pavle
- Moleći se za upokojene i danas i svagda, da ne zaboravimo da taj čas čeka i nas i da se trudimo i sada, jer ne znamo kad će taj čas doći i da budemo dostojni izaći pred Sina Božijeg da bi čuli Njegov glas: Hodićete blagosloveni Oca moga, da primite Carstvo koje vam je spremjeno od postanja sveta" (Mt. 25, 34). To da bude i današnja naša opomena i savet, kako za nas, tako i za sve druge.
Na kraju, patrijarh je uputio molitvu Gospodu za upokojene i blagoslovio sve prisutne:
- Neka se Gospod seti upokojenih slugu Svojih koji su u veri i životu po veri i otišli sa ovoga sveta i pomogne i nama i da imamo u vidu taj čas izlaska pred Njega, Sudiču Pravednog, da živimo i sada sa tom verom, životom po toj veri svetoj pravoslavnoj. Bog vas blagoslovio - poručio je patrijarh Pavle.
Ova beseda izrečena na Zadušnice podseća na večnu istinu: smrt nije kraj, već prelazak u večni život u Hristu. Iako je svet pun nevolja i iskušenja, vera nas vodi ka spasenju.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Prve zadušnice u godini obeležavaju se 22. februara – saznajte kako da se pripremite, šta je važno doneti u hram i zašto je molitva za pokojnike neizmerno značajna.
U pljački koja je pogodila vernu zajednicu, iz crkve su odneseni alat i novac, dok su tragovi zločina ostali kao podsećanje na teško stanje u kojem se nalazi ovaj deo Kosova i Metohije.
Na Zadušnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svak idan u godini upozorava da nema drugog trenutka za pokajanje osim sadašnjeg – jer niko ne zna kada će se njegov život završiti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Tominu nedelju po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Lava IX, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.