U pljački koja je pogodila vernu zajednicu, iz crkve su odneseni alat i novac, dok su tragovi zločina ostali kao podsećanje na teško stanje u kojem se nalazi ovaj deo Kosova i Metohije.
Dok su se Srbi u Cernici, kao i na čitavom Kosovu i Metohiji, pripremali da sutra, na Zadušnice, obiđu odu u crkvu da se pomole za spokoj duša svojih bližnjih I da obiđu njihove grobove, Hram Hrista Spasa u ovom naselju u Kosovskom Pomoravlju postao je žrtva pljačke.
U noći koja je prošla, nepoznati počinioci su upali u ovaj sveti hram, odnoseći materijal potreban za održavanje crkve, ali i novac koji je bio namenjen za njene potrebe. Pljačka je otkrivena rano ujutro, kada je čuvar crkve, Milivoje Nisić, došao kako bi pripremio crkvu za sutrašnje zadušnice. Nažalost, ono što je zatekao nije bila pobožnost, već premetačina i obijena kapela.
- Obijena nam je kapela, iz koje je odnešen kompletan alat. Bilo je i nekih dinara, dinari su bili ostavljeni, a sitni evri su bili doneti - izjavio je Nisić, prenosi RTV Puls. On se dalje osvrćei se na težak trenutak koji je pogodio zajednicu i podseća podsetio da ovo nije prvi put da se crkva nađe na meti pljačkaša, što dodatno osvetljava teško stanje u kojem se nalazi i sam hram, ali i celo selo.
Printscreen/ Youtube/ Radio Televizija PULS
Hram Hrista Spasa u naselju Cernica u Kosovskom Pomoravlju
Policija je ubrzo reagovala, dolazeći na mesto događaja kako bi obavila uviđaj i prikupila sve potrebne informacije za dalji rad. Trenutno je u toku potraga za počiniocima ovog nedela.
Cernica, nedaljeko od Gnjilana, danas je selo sa duboko potresenom istorijom i demografskim promenama. Pre 1999. godine, ovo multietničko naselje bilo je dom za 128 srpskih porodica, sa skoro 800 stanovnika. Danas, broj Srba u ovom selu drastično je smanjen, a u preostalih 40-ak kuća živi svega oko 130 Srba. Usled nestabilne političke situacije, život u Cernici postao je sve teži, a crkva Hrista Spasa, koja je oduvek bila simbol duhovne snage ove zajednice, još jednom je postala žrtva nesrećne svakodnevice.
Ovaj incident podseća na sve teškoće sa kojima se suočava srpska zajednica na Kosovu i Metohiji, a najviše pogađa verujući narod, koji je uprkos svemu odlučan da održi svetinje. Nadamo se da će pravda biti zadovoljena i da će crkva Hrista Spasa nastaviti da služi kao svetionik vere i nade.
Mališani iz srpskih enklava proslavili krsnu slavu sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, a sledeće godine – ako Bog da – slavlje u Pećkoj patrijaršiji.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve razgovarao je sa uglednim gostom iz Francuske o stradanju srpskog naroda i potrebi međunarodne podrške za očuvanje svetinja na Kosovu i Metohiji.
Prve zadušnice u godini obeležavaju se 22. februara – saznajte kako da se pripremite, šta je važno doneti u hram i zašto je molitva za pokojnike neizmerno značajna.
Rastao je u porti crkve Svetog Arhangela Mihaila u Gornjem Nerodimlju, mestu gde su, prema predanju, Nemanjići stolovali, a gde od 1999. godine nije kročila srpska noga.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Tominu nedelju po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Lava IX, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.