U Parohijskom domu hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve razgovarao je sa uglednim gostom iz Francuske o stradanju srpskog naroda i potrebi međunarodne podrške za očuvanje svetinja na Kosovu i Metohiji.
Na praznik Svetog Trifuna, kada Crkva proslavlja svetitelja poznatog po nepokolebljivoj veri i čudotvornim delima, Njegova Svetost Patrijarh srpski Porfirije primio je u Parohijskom domu hrama Svetog Save na Vračaru uglednog pravoslavnog teologa, istoričara, izdavača i esejistu iz Francuske, gospodina Žan-Fransoa Kolosima. U duhovnom ambijentu svetosavskog hrama, razgovor dvojice pravoslavnih mislilaca bio je obasjan svetlošću istine i brigom za stradalni srpski narod na Kosovu i Metohiji.
Patrijarh Porfirije, u duhu pastirske ljubavi, izrazio je duboku zahvalnost gospodinu Kolosimu za njegovu istrajnu posvećenost pravoslavnoj duhovnosti i brigu za vernike u južnoj srpskoj pokrajini. Ugledni gost će narednih dana boraviti na Kosovu i Metohiji, gde će razgovarati sa Njegovim Preosveštenstvom Episkopom raško-prizrenskim g. Teodosijem i posetiti manastir Visoke Dečane, jedno od najvećih svetilišta pravoslavlja.
U obraćanju, patrijarh je sa tugom podsetio na to da mu je u više navrata bio uskraćen ulazak na Kosovo i Metohiju, što najoštrije oslikava stanje verskih sloboda na tom području. Patrijarh je naglasio da je sada, više nego ikada, neophodan angažman svih dobronamernih aktera iz međunarodne zajednice kako bi se obezbedio opstanak srpskog naroda i očuvanje svetinja na svetoj zemlji Kosova i Metohije.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
Gospodin Kolosimo, čovek dubokog uvida u istorijske tokove i savremene izazove pravoslavnog sveta, podsetio je da je još 2010. godine boravio na Kosovu i Metohiji i da se tom prilikom lično uverio u težak položaj srpskog naroda i njegove Crkve. Njegova posvećenost svedočenju istine o pravoslavnim hrišćanima u svetu donosi nadu da će glas stradalnika odjeknuti u srcima onih koji mogu uticati na njihovu budućnost.
Prijemu su prisustvovali ambasador Republike Francuske Pjer Košar, direktor Francuskog instituta u Beogradu i savetnik za saradnju u oblasti nauke i kulture Stanislav Pjere, Elizabeta-Lilija Kolosimo, prevodilac Zorica Jocković Srdić, protođakon dr Dragan Radić, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, đakon Nikola Kostić, sekretar u Kabinetu patrijarha srpskog, kao i Olivera Jovanović, glavni i odgovorni urednik Pravoslavlja, novina Patrijaršije.
Sveti Trifun, koji je stradao kao mučenik ne odričući se Hrista, bio je tihim, ali moćnim duhovnim prisustvom u ovom susretu, podsećajući na nepokolebljivu snagu vere i istrajnost u borbi za pravdu i istinu. Kao što je nekada ovaj svetitelj vinogradar čuvao čokote od nevremena, tako i danas Crkva Hristova, kroz reč i delo svojih pastira i prijatelja, čuva svoj narod od vetrova nepravde i iskušenja vremena.
Mališani iz srpskih enklava proslavili krsnu slavu sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, a sledeće godine – ako Bog da – slavlje u Pećkoj patrijaršiji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve je, u besedi koja nas poziva na duboko samoispitivanje, ukazao na značaj smirenja kao puta ka Hristu i istinskoj duhovnoj obnovi.
Na redovnom sastanku sa zatvorskim sveštenicima i upravnicima zatvorskog sistema, poglavar SPC poslao je snažnu poruku nade onima koji su pali, ali nisu zaboravljeni – Crkva je tu da ih podigne i povede ka svetlosti.
Članovi Srpskog udruženja „Karađorđe“ predstavili rad na očuvanju kulturne baštine Boke Kotorske, a susret sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve bio je prilika za zajedničko proslavljanje tradicije i istorije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.