Mitropolit Irinej u teškom stanju
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Poglavari Srpske i Koptske pravoslavne crkve sastali su se u Parohijskom domu Hrama Svetog Save, gde su razmenili misli o položaju hrišćana u savremenom svetu, snazi Hristovog Vaskrsenja i istorijskim vezama koje spajaju Egipat i Srbiju još od vremena Svetog Save.
U Parohijskom domu Hrama Svetog Save, gde molitve ne prestaju i gde ikonopisane zidove osvetljava svetlost kandila, dogodio se susret dvojice poglavara Crkava koje, iako odvojene vremenom i istorijom, dišu istim Duhom i svedoče istu veru — Hrista Raspetog i Vaskrslog.
Njegova Svetost patrijarh srpski Porfirije primio je danas Njegovu Svetost Tavadrosa II, papu aleksandrijskog i patrijarha stolice Svetog Marka, poglavara drevne Koptske pravoslavne Crkve, koji se ovih dana nalazi u bratskoj poseti Srbiji, kao gost Vlade Republike Srbije.
Pre susreta, patrijarh Tavadros II prisustvovao je liturgiji u hramu Svetog Save, u kojoj je služio patrijarh Porfirije uz sasluženje sveštenstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Molitvena tišina, uzvišeni poj i blagodat prisutna u hramu bili su uvertira u razgovor koji je nosio pečat istinske hrišćanske ljubavi i razumevanja.
U duhu blagoslovene srdačnosti i duhovne blizine, dvojica patrijaraha razmenila su misli o životu Crkve u svetu koji je pun iskušenja i nevolja, ali u kojem verni i dalje svetle svetlom Hristove istine. Posebna pažnja posvećena je položaju hrišćana u Egiptu, gde Koptska Crkva, nošena krstom mučeništva, svedoči veru ne samo rečju, već i svakodnevnim životom.
Govoreći o Vaskrsenju Hristovom kao središtu hrišćanske vere i izvoru nade, patrijarsi su se dotakli i savremenih izazova u misiji Crkve — kako ostati veran Jevanđelju u svetu koji sve više zaboravlja Boga. U tom kontekstu, Vaskrsenje se javlja ne samo kao događaj prošlosti, već kao trajna snaga obnavljanja, utehe i duhovnog vaskrsenja svakog čoveka i svakog naroda.
U pozdravnom slovu, patrijarh Porfirije je evocirao svetu uspomenu na Svetog Savu, prvog arhiepiskopa srpskog, koji je još u XIII veku posetio Egipat, prepoznajući njegovu svetost i mesto u istoriji spasenja. Ta poseta, kao i današnji susret, svedoče o dubokim vezama i duhovnoj povezanosti između naroda koji ljube Hrista.
Susretu su, sa srpske strane, prisustvovali vikarni episkopi: hvostanski g. Aleksej, toplički g. Petar i moravički g. Tihon, kao i arhimandrit Nektarije, glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda, te protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta patrijarha Porfirija. Časnu pratnju patrijarha Tavadrosa činili su episkopi Đovani Ava Šenuti i Fam Ad Malak Sami Tadros Hama, monah Emanuel Elmoharki, đakon Jusuf, ambasador Egipta u Srbiji g. Basel Salah i prvi sekretar ambasade g. Ibragim Hamza.
U vremenu razdora i duhovne pometnje, ovakvi susreti postaju svetionici jedinstva, sabornosti i nade. Jer, kao što reče Hristos: „Da svi jedno budu…“ (Jovan 17, 21) — tako i Crkva, uprkos različitostima, svedoči Jednog Gospoda, Jednu veru, Jedno Krštenje.
Budi deo Religija.rs zajednice. Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane. Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta. Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću. Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici. Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari. Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje. Bog vidi i ono što mi ne možemo. Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti. Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom. Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima. U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života." Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.


Gledajući čudesa tokom njihovog stradanja, mnogi prešli u hrišćanstvo: Sutra su Sveti mučenici Akindin, Pigasije i drugi s njima
Dobro vodite računa šta govorite svojoj deci: Starac Pajsije o rečima koji mogu vaše potomke doživotno da liše sreće
Oni su zaštitnici bolesnih i svih koji prolaze kroz teške muke: Pomolite se Svetim Vračima Kozmi i Damjanu i sigurno će biti lakše
Slavski kolač možete preseći i u kući, bez prisustva sveštenika: Evo kako se to radi
Danas je crno slovo i slava velikog broja Srba: Obeležavamo Svete Vrače Kozmu i Damjana
Zašto nikad ne treba grčiti srce oko onih koji su vas slomili? Patrijarh Pavle o rani na duši iza koje se krije veličanstvena stvar
KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
AKO OVO NEMATE U KUĆI, ODMAH GA UNESITE! Mati Antonija kaže da će vas odmah zapljusnuti Božja blagodat i doneti mir celoj porodici!
POŽAR STIGAO DO MANASTIRA SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG: Vatrena stihija guta sve ispred sebe, monahinje evakuisane, mole se za spas svetinje (VIDEO)
SEĆATE LI SE TORTE KOJA JE NEKADA BILA PONOS SVAKE SLAVSKE TRPEZE? Originalni recept za “španski vetar”, poslasticu koja se ne zaboravlja
KAD PALITE SVEĆE, JEDNU OBAVEZNO NAMENITE ZA OVE LJUDE: Otac Aleksandar tvrdi da ćete se tako zaštiti od svakog zla
PEČENA RIBA NA MANASTIRSKI NAČIN: Beli luk i tri začina daju joj poseban ukus
Patrijarh Porfirije i patrijarh Tavadros II poslali su poruke bratske hrišćanske ljubavi i jedinstva, a arhijerejskoj liturgiji prisustvovali su verni narod i visoke zvanice.
U okviru studijskog putovanja kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, budući evropski zvaničnici i diplomate iz više od 30 zemalja s pažnjom su slušali poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o duhovnom identitetu, ulozi Crkve u društvu i važnosti dijaloga među različitim kulturama.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Posle liturgije u Hramu Svetog Save, vaterpolo reprezentacija Srbije primila je blagoslov uz arhipastirske reči o trudu, disciplini i zajedništvu.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.