KAMERE SNIMILE VANDALIZAM U ORAHOVCU: Sveštenik zatekao tužnu scenu u porti crkve (VIDEO)
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
U Velikoj Plani obijene dve svetinje u jednoj noći, a sveštenik Predrag Popović šalje potresnu poruku naciji o zlu koje se širi iznutra. Talas skrnavljenja oltara i ikona, započet još tokom Velikog posta, prerasta u duboku krizu duhovnog identiteta.
U vremenima kada bi srce naroda trebalo da bude usmereno ka pokajanju, tišini i molitvenom miru, hramovi Božiji širom srpskih zemalja i dijaspore sve češće postaju mete bezočnih pljačkaša. Čak ni Veliki post – najsvetije doba duhovne pripreme pred Vaskrs – nije zaustavio ovaj uznemirujući trend. Naprotiv, broj prijavljenih slučajeva skrnavljenja svetinja raste, a poslednji u nizu dogodio se u samom srcu Šumadije, u Velikoj Plani.
Vest o dvostrukoj pljački u ovoj opštini objavio je sveštenik Srpske pravoslavne crkve, otac Predrag Popović, koji već sedam godina služi u ovoj zajednici. Njegove reči odjeknule su među vernicima kao grom iz vedra neba – ne samo zbog materijalne štete, već i zbog duboke duhovne rane koju ovakvi činovi ostavljaju.
- Juče je opljačkana naša saborna crkva u Plani. A evo sad smo sa policijom ispred crkve na groblju u Velikoj Plani, koja je u toku noći takođe obijena i opljačkana. Nemam reči. Teško mi je zbog svega, ali i ovog posrnuća našeg naroda. Toliko zlobe, gneva, netrpeljivosti da se može nožem seći kao kroz maslac…- napisao je potreseni otac Predrag na svom nalogu na Instagramu.
U noći kada su mnogi vernici bdeli u molitvi, neko je odlučio da podigne ruku na sveto – ne samo na zidove i ikone, već na samu veru jednog naroda. Otac Predrag, u duhu pastira koji ne napušta svoje stado ni u najmračnijem času, pozvao je zajednicu na budnost i jedinstvo.
- Večeras ćemo morati da dežuramo i pored ostalih svetinja u gradu i selima da ih sačuvamo od nas samih… Nema crkve i parohijskog doma koji nisu opljačkani u opštini Velika Plana - poručio je.
Ovaj talas skrnavljenja svetinja nije samo kriminalistički fenomen. On je znak dublje društvene krize, duhovne dezorijentacije i zaborava temelja na kojima su naši preci vekovima opstajali. Svetinje su kroz istoriju Srba bile ne samo mesta molitve, već i mesta sabornosti, utehe, skloništa. Danas, one postaju simbol borbe – ne protiv lopova, već protiv duha vremena u kojem su svetinje prestale da budu svete.
Otac Predrag Popović, paroh pri crkvi Svetih apostola Vartolomeja i Varnave i starešina crkve Vaskrsenja Svetog Lazara Četvorodnevnog na gradskom groblju u Plani, ostaje primer nade i odgovornosti. Njegova posvećenost da, uprkos bolu, čuva svetinje i okuplja vernike, podseća nas da Crkva nije građevina, već živo telo – zajednica vernih koji se ne odriču svetlosti ni u najmračnijem času.
Ostaje da se zapitamo: da li smo, kao narod, zaboravili gde je naše svetilište? I da li ćemo, pre nego što bude kasno, obnoviti veru, dostojanstvo i poštovanje prema onome što nas čini narodom – Crkvu Hristovu?
Jer ako ne sačuvamo svetinje – kako ćemo sačuvati dušu?
BONUS VIDEO
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
U srcu hrama, dok traje Veliki post, dogodila se krađa koja je potresla vernike – u Minhenu je ukraden novac namenjen za dijalizu Marka Sekulića iz Užica.
Nesrećni čovek je dobio jezive batine samo jer se obratio vozaču i njegovim suvozačima da "ne mogu da se parkiraju na mesto rezervisano za zaposlene u Patrijaršiji.
Budući da je danas treći dan Vaskrsa tranzit vernika kroz svetinju je pojačan, a samim tim i vrednost priloga koji vernici dobrovoljno odvajaju kao donaciju svetinji.
Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
Poglavari Srpske i Koptske pravoslavne crkve sastali su se u Parohijskom domu Hrama Svetog Save, gde su razmenili misli o položaju hrišćana u savremenom svetu, snazi Hristovog Vaskrsenja i istorijskim vezama koje spajaju Egipat i Srbiju još od vremena Svetog Save.
Patrijarh Porfirije i patrijarh Tavadros II poslali su poruke bratske hrišćanske ljubavi i jedinstva, a arhijerejskoj liturgiji prisustvovali su verni narod i visoke zvanice.
Na mestu gde je pre tačno osam decenija Sveti Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pre mučeničke smrti, podignuta je svetinja u selu Razboj kod Srpca, a srpski narod je, uz arhijereje i sveštenstvo, obnovio pamćenje kroz suze, pesmu i liturgiju – u ime vere koja ne umire.
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
U Velikoj Plani obijene dve svetinje u jednoj noći, a sveštenik Predrag Popović šalje potresnu poruku naciji o zlu koje se širi iznutra. Talas skrnavljenja oltara i ikona, započet još tokom Velikog posta, prerasta u duboku krizu duhovnog identiteta.
U planinskom predelu Epira, samo nekoliko kilometara od Konice, nalazi se neobična crkvica posvećena svetogorskim starcu – napravljena unutar debla vekovnog drveta, postala je simbol molitve, tišine i spoja duhovnosti s prirodom.
"Vezaćeš ih kao znak na svojoj ruci, i oni će biti podsetnik između tvojih očiju".
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
Dok nas savest tiho opominje, a mi je ignorišemo, duša sve dublje krvari. Sveti Jovan Zlatousti nas uči da je bezosećajnost prema grehu najopasnija bolest – jer dok ne osećamo bol, nećemo ni poželeti isceljenje.
U jednoj od najsnažnijih pouka iz svoje knjige „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik govori o neustrašivosti mironosica, o snazi srca koje traži Gospoda i o ravnoteži ljubavi i razuma koju savremeni čovek treba da pronađe.
Bez kvasca, razvijanja i čekanja – ove mekane zalogaje možete pripremiti za tren oka, a savršeno pristaju uz med, džem, kajmak ili sir, baš kao što su ih nekad služile naše bake kad iznenada stignu gosti.