Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
Sveštenstvo je odmah reagovalo i ceo slučaj je preuzela policija, a kako smo prvi objavili snimak pljačke, čitaocima je tako na uvid pružen video zapis pomenutog nedela.
Posetivši crkvu, koja je dva puta u roku od deset dana obijena stekli smo uvid u to, koliko je ona značajna za Mirijevce, ali i za istoriju srpskog pravoslavlja. U sve to nas je uputio otac Borislav Petrić, sveštenik crkve Svetog proroka Ilije.
Sve u vezi nje upućuje na pravoslavnu vrlinu milosrđe i davanje zarad više svrhe, kao što je to bilo 1834. godine kada je lokalno stanovništvo podiglo svetinju, koristeći se građom porušenog manastira Slanci. Odvajali su domaćini tada od usta i iz džepa, baš kao što su to radili i sada 191. godinu kasnije, uoči i tokom Vaskršnjeg praznika.
ST/Tamara Pavišić
Otac Borislav
Preživela je velike istorijske trzavice, a ovih dana je ipak bila meta pohlepe lišene svake ljudskosti.
- Crkva Svetog proroka Ilije, bogate istorije, predstavlja simbol ovog dela Beograda. Tu su se svojevremeno čuvali spisi vladike Nikolaja Velimirovića, kada je tokom Drugog svetskog rata proglašen za državnog neprijatelja. Tada su ti spisi podeljeni na tri dela: najveći deo nalazio se upravo ovde, drugi u Šapcu, a treći u Nemačkoj. Nakon njegovog upokojenja, osamdesetih godina prošlog veka, ti delovi su ponovo sastavljeni, a prva sabrana dela vladike Nikolaja objavljena su u Nemačkoj. Ovaj hram imao je čast da bude deo te važne duhovne i kulturne misije - započinje priču sagovornik portala religija.rs.
wikimedia
Vladika Nikolaj Velimirović
Nakon kratkog osvrta na duhovni značaj ove svete oaze u Beogradu, otac Borislav se priseća detalja pljačke mirijevskog hrama.
- Tokom prve pljačke je ciglom polomljen prozor crkvene prodavnice. Mislili smo da se to neće ponoviti, ali smo se prevarili...
Ono što se dogodilo drugi put u noći ponedeljka na utorak, trećeg dana Vaskrsa, dodatno je uznemirio sveštenstvo i radnike pri crkvi, a pregledom snimaka sigurnosne kamere se može steći utisak da je ista osoba dva puta poharala ovu svetinju.
- U gluvo doba noći je razvalio vrata crkve, kao i kase ispod ikona, gde se skupljaju prilozi vernika i upotrebljavaju za crkvene potrebe... u oltaru je skrnavio druge predmete, a krstom je pokušao da razvali ikone...što predstavlja svetogrđe i ponašanje nalik demonizaciji. To je u velikoj meri uznemirilo sve nas...
Nemoral u gluvo doba noći
Osvrnuvši se na profil pljačkaša, sveštenik upozorava da je za dobrobit samog počinioca, koji je orobio crkvu, najbolje da bude uhvaćen što pre - kako ne bi zaglibio u još veći greh.
- Prvi put kada se pljačka dogodila, trudili smo se da ne sudimo. Nismo znali kakva ga je muka naterala na to… Tada je delovalo kao da se kolebao. Ali ako pretpostavimo da je isti čovek u pitanju i drugi put, onda je jasno da je tada bio znatno opušteniji i sigurniji u svom delovanju. Ni trunke savesti nije bilo. Takvo ponašanje ukazuje na ozbiljan duhovni problem, na osobu lišenu svakog kajanja - kaže naš sagovornik i zabrinuto naglašava zversku strast koja je obuzela mladića dok je, u mrklom mraku prazne crkve, krstom obijao kasu i skrnavio oltar, kao da je bio zaposednut.
Iako je ovaj žalosni čin sproveden u trenucima kada su vernici slavili Hristovo vaskrsenje, otac Borislav ovu priču završava naglašavanjem ishoda same pljačke.
- U pitanju je mlad čovek, u svojim dvadesetim godinama, i verujem da za njega još ima nade... Ovo nedelo je u vernicima probudilo osećaj pripadnosti i u velikom broju nam se javljaju, kako iz Mirijeva, tako i iz drugih gradova, da pomognu koliko mogu. Mnogi su nam već i pomogli... Ne bih da kvarim radost Vaskrsenja, svaka muka treba da nas ujedini. Jer, kako je patrijarh Pavle rekao: "Bog i kada ruši on gradi." Mirijevci vole ovaj hram, kako u lepim, tako i u onim težim trenucima – zaključuje otac Borislav, naglašavajući važnost dobre i složne zajednice, kakvom se i ovoga puta pokazala crkvena zajednica Svetog proroka Ilije.
BONUS VIDEO: Ponovo opljačkana crkva Svetog Ilije u Mirijevu
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
Budući da je danas treći dan Vaskrsa tranzit vernika kroz svetinju je pojačan, a samim tim i vrednost priloga koji vernici dobrovoljno odvajaju kao donaciju svetinji.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Maskirani muškarci preko zidina ušli su u Manastir Taksiarha na grčkom ostrvu Serifos, dvojica monaha bili u manastirskom komleksu i ništa nisu primetili.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.