Za ovu priliku uklonjene su crkvene klupe kako bi se napravio prostor za prostirke, dok su ispred oltara stajale dve instruktorke fitnesa.
U protestantskoj zajednici u Idštajnu, u južnom Hesenu u Nemačkoj, dogodio se nesvakidašnji prizor: umesto uobičajene službe, oko 150 osoba okupilo se u crkvi kako bi zajedno vežbali jogu.
Za ovu priliku uklonjene su crkvene klupe kako bi se napravio prostor za prostirke, dok su ispred oltara stajale dve instruktorke fitnesa.
Credit: Jonathan KLEIN / AFP / Profimedia
Umesto sveštenika instruktorka joge
Lokalna pastorka izjavila je da cilj nije bio desakralizacija svetog prostora niti napuštanje bogosluženja, već pokušaj, kako je rekla, „da se dopre do potpuno drugačije klijentele s osnovnom porukom hrišćanstva“. Zanimljivo je da je upravo ona upotrebila izraz „klijentela“, govoreći o potencijalnim vernicima.
Credit: Jonathan KLEIN / AFP / Profimedia
Vernici se rastežu u crkvi
Po njenim rečima, Pismo pokazuje povezanost telesnog i duhovnog, budući da su stari narodi čoveka doživljavali kao jedinstvo tela i duše, a sveti apostol Pavle naziva telo hramom Duha Svetoga.
Susret je počeo kratkim obraćanjem pastorke, koja je naglasila da je Isus Hristos izvor svakog postojanja. Potom su usledile fizičke vežbe: prisutni su praktikovali jogu uz muziku crkvenih orgulja.
Credit: Jonathan KLEIN / AFP / Profimedia
Praktikovanje joge u crkvi
Pored joge, izvođeni su i pokreti karakteristični za tai či i pilates. Na kraju susreta, pastorka je izgovorila blagoslov prisutnima, a nakon zvaničnog dela, oko tridesetak osoba je pristupilo ličnom blagoslovu.
Credit: Jonathan KLEIN / AFP / Profimedia
Instruktorka joge
U vežbama su gotovo u potpunosti učestvovale žene. Mediji su izvestili da su učesnici izrazili zadovoljstvo, ocenjujući da crkva „ide u korak s vremenom“.
Portal religija.rs je ranije pisao o tome kako SPC gleda na jogu, a komentar sveštenik Marka Jeftića povodom joge možete pročitati u našem odvojenom tekstu.
Svete tajne u pravoslavnoj Crkvi su elementi kroz koje se primaju Božja blagodat i darovi Svetoga Duha, koji omogućavaju duhovno preporođenje i spasenje vernicima.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.