OVO DOVODI ČOVEKA DO DNA! Mitropolit Atanasije Limasolski o "skrupuloznoj savesti", kao najvećem problemu današnjice - "Zbog nje pijemo lekove..."
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Podvig posta, molitve i pokajanja menja čoveka iznutra, ali istovremeno otkriva i koliko je ljudska priroda krhka i osetljiva.
U pravoslavnom duhovnom iskustvu često se govori o tome da čovek koji ozbiljno stupi na put vere ne prolazi samo kroz spoljašnje promene, već i kroz duboke unutrašnje borbe.
Podvig posta, molitve i pokajanja menja čoveka iznutra, ali istovremeno otkriva i koliko je ljudska priroda krhka i osetljiva.
Duhovni život nije uvek spokojan i tih, kako se ponekad zamišlja, već često podrazumeva napor, unutrašnje lomove i veliku budnost nad sopstvenim mislima i osećanjima.

U tom procesu čovek postaje pažljiviji prema svemu što ga okružuje. Ono što ranije nije primećivao - reči, postupci, nepravda ili grubost sveta - počinje da oseća mnogo snažnije.
Upravo zato su mnogi podvižnici govorili da duhovni život ne čini čoveka ravnodušnim, već ga čini osetljivijim, jer se srce kroz pokajanje i molitvu menja i postaje prijemčivije za ono što je duhovno.
Zbog toga su oci Crkve uvek upozoravali da asketski podvizi ne mogu da se sprovode bez rasuđivanja i bez duhovnog rukovodstva. Post, bdenje i drugi napori imaju smisla samo ako su prožeti molitvom i smirenjem.
U suprotnom, čovek može da zapadne u duhovnu pometnju, jer podvig bez unutrašnjeg smirenja i bez vođstva iskusnog duhovnika može postati opasan.
Na tu složenu i često pogrešno shvaćenu stranu duhovnog života ukazivao je i ruski pravoslavni sveštenik i duhovni pisac Aleksandar Elčaninov:

- Nervoza je, u izvesnom smislu, psihofizičko stanje svetosti. Prefinjeno telo, preobraženo suzama, postom, bolešću i radom, postaje prijemčivije za uticaj duhovnih, blagodatnih sila. Ali, ono takođe postaje bolno osetljivo na grubi, materijalni, telesni svet, a njegova reakcija na to je nervoza.
- Svetac bez svoje svetosti je neuropata. Baš kao što je jedan lekar koji je posetio Atos rekao čuveno: "Pa, tamo su svi neurastenici“.
- Svetac koji je pao i izgubio svoju svetost postaje lak plen za demone. Zato crkveni oci tvrde da je vraćanje sa duhovne stranputice opasnije od ostajanja nereligioznim. Eto, zbog toga su opasni post i asketizam, bez molitvenog ispunjenja, koji nisu vođeni od strane iskusnog duhovnika.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Delovanje demona, prema učenju crkve, nije uvek dramatično i vidljivo - naprotiv, najčešće je tiho, skriveno i prilagođeno slabostima svakog čoveka.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
U svetosavskoj tradiciji i istoriji SPC, ekshumacija ima i poseban značaj kada je reč o obretenju moštiju svetitelja.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.