ZAŠTO SU NEKI LJUDI U DRUŠTVU OMILJENI, A OD DRUGIH SVI BEŽE! Sveti Serafim Sarovski sve jasno objasnio!
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti.
U svakodnevnim odnosima među ljudima često se krije mnogo više očekivanja nego što smo spremni da priznamo.
Čovek neretko želi da u drugima vidi ono najbolje, ali pritom lako zaboravlja da je svako biće opterećeno sopstvenim slabostima, padovima i borbama.
Kada očekivanja postanu prevelika, svaka greška ili nedostatak drugog čoveka doživljava se kao razočaranje, pa se umesto razumevanja i strpljenja javljaju gorčina i udaljavanje.
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti. Čovek koji želi da sačuva mir u duši i odnose sa bližnjima pozvan je da gleda na druge sa više smirenja i saosećanja.
To ne znači opravdavati greh ili zlo, već prihvatiti činjenicu da svako prolazi kroz svoje duhovne borbe. Upravo takav pogled pomaže da se u odnosima među ljudima sačuva ljubav, a da se razočaranja ne pretvore u trajnu ogorčenost.
Mnogi duhovnici upozoravali su da je idealizovanje ljudi česta zamka. Kada nekoga uzdignemo do savršenstva u sopstvenim mislima, lako zaboravimo da je i on čovek koji može da pogreši. U takvim trenucima ne razočarava nas samo tuđa slabost, već i slika koju smo sami stvorili, očekujući od drugih više nego što je moguće.
U pravoslavnoj duhovnosti posebno se naglašava potreba za smirenjem i trezvenim pogledom na bližnje.
Smiren čovek zna da su svi ljudi skloni greškama i zato se trudi da ne sudi prestrogo, već da pokaže razumevanje. Takav odnos čuva i duševni mir i međuljudske veze, jer umesto razočaranja ostavlja prostor za strpljenje i opraštanje.
Na to podseća i arhimandrit Rafail Karelin, koji kaže:
"Kada od osobe očekujete malo, i prihvatite je onakvu kakva zaista jeste - sa njenim greškama i nedostacima, onda je razočaranja manje. Nema potrebe da idealizujete bilo koga".
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Neplaćene finansijske obaveze nisu samo uzrok teškog materijalnog, već i moralnog stanja porodice, istakao je otac Rafail.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Kada čovek u tišini svoga srca priziva milost Božiju za bližnje, on ne ostaje sam.
Taj svet je nekakav svet iz mašte, samo što se sve odvija prema napisanom scenariju. Čovek postaje sličan narkomanu koji se udaljava od sebe samog, od ljudi koji ga okružuju i od svojih briga i teškoća, ističe arhimandrit Rafail Karelin.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
On se ne kaje, ne popravlja, nego uporno radi sve da bi što više ljudi odveo u propast, objašnjava sveštenik kako se ponaša spletkaroš.
Sveštenstvo često ukazuju da suština praznika nije u spoljašnjem uzdržavanju od rada, već u molitvi, liturgiji i duhovnom miru.
Zaljubljenost mora da pređe u ljubav da bi brak uspeo, tvrdio je Vladeta Jerotić.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Zaljubljenost mora da pređe u ljubav da bi brak uspeo, tvrdio je Vladeta Jerotić.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.