ZAŠTO SU NEKI LJUDI U DRUŠTVU OMILJENI, A OD DRUGIH SVI BEŽE! Sveti Serafim Sarovski sve jasno objasnio!
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti.
U svakodnevnim odnosima među ljudima često se krije mnogo više očekivanja nego što smo spremni da priznamo.
Čovek neretko želi da u drugima vidi ono najbolje, ali pritom lako zaboravlja da je svako biće opterećeno sopstvenim slabostima, padovima i borbama.
Kada očekivanja postanu prevelika, svaka greška ili nedostatak drugog čoveka doživljava se kao razočaranje, pa se umesto razumevanja i strpljenja javljaju gorčina i udaljavanje.
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti. Čovek koji želi da sačuva mir u duši i odnose sa bližnjima pozvan je da gleda na druge sa više smirenja i saosećanja.
To ne znači opravdavati greh ili zlo, već prihvatiti činjenicu da svako prolazi kroz svoje duhovne borbe. Upravo takav pogled pomaže da se u odnosima među ljudima sačuva ljubav, a da se razočaranja ne pretvore u trajnu ogorčenost.
Mnogi duhovnici upozoravali su da je idealizovanje ljudi česta zamka. Kada nekoga uzdignemo do savršenstva u sopstvenim mislima, lako zaboravimo da je i on čovek koji može da pogreši. U takvim trenucima ne razočarava nas samo tuđa slabost, već i slika koju smo sami stvorili, očekujući od drugih više nego što je moguće.
U pravoslavnoj duhovnosti posebno se naglašava potreba za smirenjem i trezvenim pogledom na bližnje.
Smiren čovek zna da su svi ljudi skloni greškama i zato se trudi da ne sudi prestrogo, već da pokaže razumevanje. Takav odnos čuva i duševni mir i međuljudske veze, jer umesto razočaranja ostavlja prostor za strpljenje i opraštanje.
Na to podseća i arhimandrit Rafail Karelin, koji kaže:
"Kada od osobe očekujete malo, i prihvatite je onakvu kakva zaista jeste - sa njenim greškama i nedostacima, onda je razočaranja manje. Nema potrebe da idealizujete bilo koga".
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Arhimandrit Rafail Karelin kaže da se treba uzdržavati od odnosa tokom posta.
Neplaćene finansijske obaveze nisu samo uzrok teškog materijalnog, već i moralnog stanja porodice, istakao je otac Rafail.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Kada čovek u tišini svoga srca priziva milost Božiju za bližnje, on ne ostaje sam.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Posle višegodišnjeg duhovnog traganja, životni put oca Kedmona dobio je novo poglavlje kada je tokom arhijerejske liturgije rukopoložen za sveštenika.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.