Shutterstock/Shutterstock AI Generator/goffkein.pro, Printscreen/Republika
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Sve je više ljudi koji se bore sa anksioznošću, a jedan od njenih glavnih uzroka jeste preterana osetljivost.
U savremenom društvu, gde se greške teško praštaju - kako od strane drugih, tako i od samog sebe - ljudi postaju zarobljenici sopstvenih misli. Umesto zdravog kajanja koje vodi promeni i smirenju, javlja se neprestano samookrivljavanje, sumnja i strah. Takvo stanje često prerasta u nesanicu, gubitak apetita, unutrašnji nemir i potrebu za lekovima za smirenje.
Crkva razlikuje zdravu savest, koja vodi pokajanju i promeni, od bolesne savesti koja čoveka neprestano vraća unazad, u krug beskrajnih pitanja i optuživanja samog sebe. Takva savest ne donosi isceljenje, već guši čoveka i odvodi ga u očaj.
Mitropolit Atanasije Limasolski zato o anksioznosti govori kao o "đavoljoj raboti" jer, kako je istakao, sve što je stvara, ne može biti od Boga.
Shutterstock/fizkes
Anksioznost je đavolja rabota
- Đavo će čoveka baciti u dve krajnosti. Ili će uspavati njegovu savest, tako da ga ništa ne zanima, ili će, ako je osetljiva osoba, preuveličavaće njegovu savest, koja će ga svakog trenutka mučiti pitanjem: "Zašto" - počeo je on pa nastavio:
- Takav čovek stalno analizira svoje reči, misli i postupke, pitajući se: "Zašto sam ovo rekao? Zašto bih ovo uradio? Zašto sam tako mislio?" i ta osoba nikako ne može da nađe mir.
Mitropolit dalje objašnjava da u takvom stanju čovek ne prihvata utehu ni savete okoline. Čak i kada mu se kaže da se smiri, da se izvini i nastavi dalje, on to ne može da učini.
- Ne smiruje se, ne jede, ne spava, nema mira, a onda trebaju i tablete za smirenje - upozorava on, opisujući stanje koje vodi ka potpunoj iscrpljenosti.
Ovo stanje, kako kaže, dovodi čoveka do dna.
- Mislim da problem našeg vremena nije toliko nedostatak savesti, koliko je to skrupulozna savest. Sećam se da je Sveti Pajsije često govorio mnogim mladim ljudima: "Deco moja, ne budite previše osetljivi! Budite malo neosetljiviji!" Govorio je o dobroj neosetljivosti. Hajde da imamo malo neosetljivosti i dobre ravnodušnosti!
- Zašto neprestano meljete misli kao mlin - pita mitropolit i moli ljude da malo zastanu.
- Zastanite na trenutak! U redu, uradili ste šta ste uradili. Rekli ste šta ste rekli, mislili ste šta ste mislili. Da li stalno treba da se uporno vraćate na to? Verujem da ove dve krajnosti ne pomažu čoveku i nisu od Boga. Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga - zaključuje on.
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Oba stručnjaka u svom radu ukazuju na duhovne uzroke mnogih neurotičnih stanja i nude alternativni pristup koji, prema njihovim tvrdnjama, mnogima donosi olakšanje i unutrašnji mir.
Da bi čovek odagnao anksioznost, mora da ima poverenja u Boga, a protojerej-stavrofor prof. dr Miloš Vesin objašnjava i kako se to tog poverenja dolazi.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.