Shutterstock/Shutterstock AI Generator/goffkein.pro, Printscreen/Republika
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Sve je više ljudi koji se bore sa anksioznošću, a jedan od njenih glavnih uzroka jeste preterana osetljivost.
U savremenom društvu, gde se greške teško praštaju - kako od strane drugih, tako i od samog sebe - ljudi postaju zarobljenici sopstvenih misli. Umesto zdravog kajanja koje vodi promeni i smirenju, javlja se neprestano samookrivljavanje, sumnja i strah. Takvo stanje često prerasta u nesanicu, gubitak apetita, unutrašnji nemir i potrebu za lekovima za smirenje.
Crkva razlikuje zdravu savest, koja vodi pokajanju i promeni, od bolesne savesti koja čoveka neprestano vraća unazad, u krug beskrajnih pitanja i optuživanja samog sebe. Takva savest ne donosi isceljenje, već guši čoveka i odvodi ga u očaj.
Mitropolit Atanasije Limasolski zato o anksioznosti govori kao o "đavoljoj raboti" jer, kako je istakao, sve što je stvara, ne može biti od Boga.
Shutterstock/fizkes
Anksioznost je đavolja rabota
- Đavo će čoveka baciti u dve krajnosti. Ili će uspavati njegovu savest, tako da ga ništa ne zanima, ili će, ako je osetljiva osoba, preuveličavaće njegovu savest, koja će ga svakog trenutka mučiti pitanjem: "Zašto" - počeo je on pa nastavio:
- Takav čovek stalno analizira svoje reči, misli i postupke, pitajući se: "Zašto sam ovo rekao? Zašto bih ovo uradio? Zašto sam tako mislio?" i ta osoba nikako ne može da nađe mir.
Mitropolit dalje objašnjava da u takvom stanju čovek ne prihvata utehu ni savete okoline. Čak i kada mu se kaže da se smiri, da se izvini i nastavi dalje, on to ne može da učini.
- Ne smiruje se, ne jede, ne spava, nema mira, a onda trebaju i tablete za smirenje - upozorava on, opisujući stanje koje vodi ka potpunoj iscrpljenosti.
Ovo stanje, kako kaže, dovodi čoveka do dna.
- Mislim da problem našeg vremena nije toliko nedostatak savesti, koliko je to skrupulozna savest. Sećam se da je Sveti Pajsije često govorio mnogim mladim ljudima: "Deco moja, ne budite previše osetljivi! Budite malo neosetljiviji!" Govorio je o dobroj neosetljivosti. Hajde da imamo malo neosetljivosti i dobre ravnodušnosti!
- Zašto neprestano meljete misli kao mlin - pita mitropolit i moli ljude da malo zastanu.
- Zastanite na trenutak! U redu, uradili ste šta ste uradili. Rekli ste šta ste rekli, mislili ste šta ste mislili. Da li stalno treba da se uporno vraćate na to? Verujem da ove dve krajnosti ne pomažu čoveku i nisu od Boga. Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga - zaključuje on.
Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena.
Njegovo Blaženstvo prebačeno u Medicinski centar Kavkaza nakon iznenadnog pogoršanja stanja; Patrijaršija poziva narod na molitve dok lekari nastavljaju praćenje, a svet s nestrpljenjem čeka nove informacije.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.
Tog 17. marta 2004. nasilje je prekinulo mir, spalilo domove i svetinje, a dok mnogi još nisu mogli da se vrate kući, snaga vere i sećanje opstaju kao jedini svetionik kroz tminu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Oba stručnjaka u svom radu ukazuju na duhovne uzroke mnogih neurotičnih stanja i nude alternativni pristup koji, prema njihovim tvrdnjama, mnogima donosi olakšanje i unutrašnji mir.
Da bi čovek odagnao anksioznost, mora da ima poverenja u Boga, a protojerej-stavrofor prof. dr Miloš Vesin objašnjava i kako se to tog poverenja dolazi.
Njegovo Blaženstvo prebačeno u Medicinski centar Kavkaza nakon iznenadnog pogoršanja stanja; Patrijaršija poziva narod na molitve dok lekari nastavljaju praćenje, a svet s nestrpljenjem čeka nove informacije.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.
Tog 17. marta 2004. nasilje je prekinulo mir, spalilo domove i svetinje, a dok mnogi još nisu mogli da se vrate kući, snaga vere i sećanje opstaju kao jedini svetionik kroz tminu.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
U besedi za utorak 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz priču o rimskom upravniku pokazuje kako i verioci ponekad gube korak sa Hristom, kada svetlost Božjih zapovesti bledi pred privlačnošću prolaznog.