PODIGNUTA JE PLOČA SA GROBA NAŠEG: Sveti Justin Ćelijski objasnio da li je smrt zaista kraj ili samo vrata koja se otvaraju pred čovekom
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
Mitropolit limasolski objašnjava kako pažljivo slušanje, a ne brze reči, donosi mir u duši i popravlja veze sa ljudima oko nas.
Ljudi sve češće razgovaraju, a retko slušaju. Svaka reč je pripremljena, a pažnja je rasuta - dok su bližnji ponekad samo prošlost ili zadatak koji treba završiti. Nesporazumi nastaju ne zbog manjka reči, već zbog nedostatka pravog sluha. Sposobnost da se sasluša druga osoba, da se razume njeno stanje i tišina između reči, postala je retka veština. Mitropolit limasolski Atanasije podseća da mir u duši i sklad u odnosima ne zavise od govora, već od pažnje kojom darujemo onoga ko nam se obraća.
- Ispostavlja se naposletku da je sposobnost da naučiš da saslušaš drugoga čitava jedna umetnost. Može se reći da se sedamdeset procenata komunikacije temelji na sposobnosti da saslušaš, a ne da govoriš, jer drugi ne traži uvek da govoriš. Mnoge puta nije ni potrebno da bilo šta kažeš, dovoljno je da saslušaš onoga koji ti se obraća i time mu donosiš mir u duši - uči nas mitropolit limasolski Atanasije.
U pravoslavnom učenju, ovo nije samo savet o međuljudskim odnosima, već podsećanje na hrišćansku praksu prisustva i pažnje prema bližnjem. Mitropolit Atanasije nas uči da se istinska ljubav i mir ne izražavaju u rečima, već u pažnji i slušanju - umetnosti koja vraća dušu u ravnotežu i povezuje ljude na dubljem, duhovnom nivou.
Dok se informacije i napetosti šire brže nego ikada, pouka ruskog svetitelja otkriva jednostavan, a moćan način da mir počne u čoveku i zahvati ceo svet.
Pouka podvižnika iz Manastira Optinska pustinja pokazuje kako kroz dela i trud, čak i bez početne ljubavi, možemo privući božansku svetlost i otkriti istinsku toplinu u srcu.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Kada bolest i nemoć nadvladaju svakodnevicu, ova molitva postaje most između vere, nade i nevidljive Božje milosti, podsećajući vernika da pažnja i molitva imaju moć da osvetle i najtamnije dane.
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
Od odlaska na groblje, rada i suza do ispovesti i porodičnih odluka – jereji Pravoslavne crkve otkrivaju gde prestaje tradicija, a počinju zablude koje se iz godine u godinu prenose kao pravilo.