EVO KAKO OBIČAN SMEH MOŽE DA OTERA ZLE SILE: Životna lekcija oca Ananija koja donosi spas u trenucima očaja
U trenucima tuge i nemira, osmeh postaje duhovno oruđe koje priziva svetitelje i donosi unutrašnji mir.
Pouka svetitelja pokazuje kako iskušenja i unutrašnji nemir mogu postati put ka miru i duhovnom sazrevanju.
Sve je više ljudi koji osećaju unutrašnji nemir: nesanica postaje svakodnevica, nervoza preplavljuje dušu, a duhovna praznina ne ostavlja mesta za spokoj. U potrazi za olakšanjem, mnogi pribegavaju lekovima ili traže utehu u površnim zadovoljstvima, ne shvatajući da pravi uzrok njihove patnje leži dublje. U ovoj potrazi za smirenjem, rešenje nudi pouka starca Pajsija Svetogorca:
- Mnogi ljudi su nesrećni. Ne spavaju i uzimaju tablete. Drugi su, opet, veoma osetljivi i nervozni. Na svima njima se ispoljava dejstvovanje đavola. Osetljivog i nervoznog hoće da učini još nervoznijim, bezdušnog još bezdušnijim, dok pijanog nagovara da ne ostavlja vino nego da još više pije. Bog sad dopušta demonima da nam pomažu samom svojom zlobom, jer na taj način polažemo ispite - govorio je starac Pajsije.
Ova pouka nas podseća da iskušenja nisu samo spoljašnji pritisci, već prilike koje nas testiraju i oblikuju. Pravoslavlje nas uči da kroz strpljenje, molitvu i pažljivo osluškivanje sopstvene duše nalazimo snagu da prepoznamo demone i prevaziđemo ih.
Starac Pajsije nas podseća da nemoć i slabosti ne treba bežati, već ih sagledati kroz prizmu vere. Samo kroz iskušenja, vođeni Božijom milošću, duša sazreva i otkriva unutrašnji mir, pokazujući da pravi mir nije izbegavanje iskušenja, već njihovo preoblikovanje u lekciju i duhovni rast.

Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 328 (5,1-8)
1. Ugledajte se, dakle, na Boga kao deca voljena. 2. I živite u ljubavi kao što je i Hristos nas ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na prijatni miris. 3. A blud i svaka nečistota i lakomstvo da se i ne spominje među vama, kao što i dolikuje svetima; 4. ni sramotne ni lude reči ili šale, što god je nepristojno, nego radije zahvaljivanje. 5. Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasleđa u Carstvu Hrista i Boga. 6. Niko da vas ne zavarava praznim rečima; jer zbog toga dolazi gnev Božiji na sinove protivljenja. 7. Ne budite, dakle, saučesnici njihovi. 8. Jer nekada bejaste tama, a sada ste svetlost u Gospodu: vladajte se kao deca svetlosti;
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 74. (14,1-11)
1. I dogodi se da uđe u subotu u dom jednog od starešina farisejskih da jede hleb; i oni motrahu na njega. 2. I gle, beše pred njim neki čovek koji imaše vodenu bolest. 3. I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: „Je li dopušteno u subotu lečiti?” A oni oćutaše. 4. I on ga se dohvati, isceli ga i otpusti. 5. I odgovarajući reče im: „Koji od vas ne bi svog magarca ili vola, da upadne u bunar, odmah izvadio u dan subotni?” 6. I ne mogoše mu odgovoriti na to. 7. A zvanicama kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im:
8. Kad te ko pozove na svadbu, ne sedaj u začelje, da ne bude među zvanicama neko ugledniji od tebe; 9. I da ne dođe onaj koji je pozvao i tebe i njega, i rekne ti: „Podaj mesto ovome. I onda ćeš sa stidom poći da zauzmeš poslednje mesto. 10. Nego kad budeš pozvan, došavši sedi na posednje mesto, da ti onaj koji te je pozvao reče kada dođe: 'Prijatelju, pomakni se naviše.' Tada će ti biti čast pred onima koji sede s tobom za trpezom.” 11. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.
U trenucima tuge i nemira, osmeh postaje duhovno oruđe koje priziva svetitelje i donosi unutrašnji mir.
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Dok vreme neumoljivo prolazi, poruka svetitelja nas podseća da svaka nova godina može biti prilika za dobra dela i duhovni rast.
Čak i u najmračnijim trenucima, strpljenje i vera pokazuju put ka ljubavi koju Bog ne skriva ni pred kim.
Snažna poruka svetogorskog starca otkriva kako pravoslavlje gleda na bol, ćutanje i iskušenja kroz koja čovek prolazi tokom života.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
Dok priče o NLO pojavama i vanzemaljcima preplavljuju internet, arhimandrit Hrizostom poručuje da odgovor nije u senzacijama, već u molitvi i veri u Boga.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.