Duhovna riznica 03.01.2026 | 00:01

EVO ZBOG ČEGA BOG DOPUŠTA DEMONIMA DA NAM STAJU NA MUKU: Starac Pajsije kaže da tako polažemo ispit i otkriva kako osobi možemo da pomognemo

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
EVO ZBOG ČEGA BOG DOPUŠTA DEMONIMA DA NAM STAJU NA MUKU: Starac Pajsije kaže da tako polažemo ispit i otkriva kako osobi možemo da pomognemo
SPC

Pouka svetitelja pokazuje kako iskušenja i unutrašnji nemir mogu postati put ka miru i duhovnom sazrevanju.

Sve je više ljudi koji osećaju unutrašnji nemir: nesanica postaje svakodnevica, nervoza preplavljuje dušu, a duhovna praznina ne ostavlja mesta za spokoj. U potrazi za olakšanjem, mnogi pribegavaju lekovima ili traže utehu u površnim zadovoljstvima, ne shvatajući da pravi uzrok njihove patnje leži dublje. U ovoj potrazi za smirenjem, rešenje nudi pouka starca Pajsija Svetogorca:

- Mnogi ljudi su nesrećni. Ne spavaju i uzimaju tablete. Drugi su, opet, veoma osetljivi i nervozni. Na svima njima se ispoljava dejstvovanje đavola. Osetljivog i nervoznog hoće da učini još nervoznijim, bezdušnog još bezdušnijim, dok pijanog nagovara da ne ostavlja vino nego da još više pije. Bog sad dopušta demonima da nam pomažu samom svojom zlobom, jer na taj način polažemo ispite - govorio je starac Pajsije.

Iskušenja nisu kazna, već duhovni izazov

Ova pouka nas podseća da iskušenja nisu samo spoljašnji pritisci, već prilike koje nas testiraju i oblikuju. Pravoslavlje nas uči da kroz strpljenje, molitvu i pažljivo osluškivanje sopstvene duše nalazimo snagu da prepoznamo demone i prevaziđemo ih.

Kako slabosti mogu postati put ka miru

Starac Pajsije nas podseća da nemoć i slabosti ne treba bežati, već ih sagledati kroz prizmu vere. Samo kroz iskušenja, vođeni Božijom milošću, duša sazreva i otkriva unutrašnji mir, pokazujući da pravi mir nije izbegavanje iskušenja, već njihovo preoblikovanje u lekciju i duhovni rast.

Čitanje Jevanđelja za 30. subotu po Duhovima

SviatlanaLaza/Shutterstock
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 328 (5,1-8)

1. Ugledajte se, dakle, na Boga kao deca voljena. 2. I živite u ljubavi kao što je i Hristos nas ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na prijatni miris. 3. A blud i svaka nečistota i lakomstvo da se i ne spominje među vama, kao što i dolikuje svetima; 4. ni sramotne ni lude reči ili šale, što god je nepristojno, nego radije zahvaljivanje. 5. Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasleđa u Carstvu Hrista i Boga. 6. Niko da vas ne zavarava praznim rečima; jer zbog toga dolazi gnev Božiji na sinove protivljenja. 7. Ne budite, dakle, saučesnici njihovi. 8. Jer nekada bejaste tama, a sada ste svetlost u Gospodu: vladajte se kao deca svetlosti;

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)

13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.

Jevanđelje po Luki, začalo 74. (14,1-11)

1. I dogodi se da uđe u subotu u dom jednog od starešina farisejskih da jede hleb; i oni motrahu na njega. 2. I gle, beše pred njim neki čovek koji imaše vodenu bolest. 3. I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: „Je li dopušteno u subotu lečiti?” A oni oćutaše. 4. I on ga se dohvati, isceli ga i otpusti. 5. I odgovarajući reče im: „Koji od vas ne bi svog magarca ili vola, da upadne u bunar, odmah izvadio u dan subotni?” 6. I ne mogoše mu odgovoriti na to. 7. A zvanicama kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im:

8. Kad te ko pozove na svadbu, ne sedaj u začelje, da ne bude među zvanicama neko ugledniji od tebe; 9. I da ne dođe onaj koji je pozvao i tebe i njega, i rekne ti: „Podaj mesto ovome. I onda ćeš sa stidom poći da zauzmeš poslednje mesto. 10. Nego kad budeš pozvan, došavši sedi na posednje mesto, da ti onaj koji te je pozvao reče kada dođe: 'Prijatelju, pomakni se naviše.' Tada će ti biti čast pred onima koji sede s tobom za trpezom.” 11. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.