ON JE BIO MLAĐI BRAT VASILIJA VELIKOG I ZAŠTITNIK NEDUŽNIH: Sutra slavimo Svetog Grigorija Niskog
Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo noseći sve bede i sva poniženja.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
SPC 1. februara slavi Prepodobnog Makarija Egipatskog.
Bio je Misirac, jedan od mlađih savremenika Antonija Velikog. Otac mu bio sveštenik. Iz poslušnosti prema roditeljima oženio se, ali žena mu je ubrzo umla posle čega se udaljio u pustinju gde je proveo punih šezdeset godina u trudu i borbi, unutrašnjoj i spoljašnjoj.
Kad su ga pitali, zašto je toliko suv i kad jede i kad ne jede, odgovarao je:
- Od straha Božijega.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva, tako da je i mrtve iz groba vaskrsavao.
Njegovo smirenje oduševljavalo je ljude i demone.
Reče mu jednom demon:
- Ima samo jedno, u čemu te ja ne mogu nadvladati; to nije post, jer ja ne jedem nikad ništa; to nije ni bdenje, jer ja ne spavam nikad.
- Nego šta je to? - upita ga Makarije.
- Tvoje smirenje - odgovori demon.
Svome učeniku Pafnutiju govorio je Makarije često:
- Ne osuđuj nikoga, i bićeš spasen.
Živeo je devedeset sedam godina. Pred smrt na devet dana javili mu se sa onoga sveta Sveti Antonije i Sveti Pahomije i obavestili ga da će za devet dana umreti, što se i dogodilo. Još mu se pred samu smrt javio heruvim koji mu je otkrio u viziji blaženi svet nebeski, pohvalio njegov trud i vrlinu i rekao mu, da je poslat da mu uzme dušu u Carstvo nebesko. Upokojio se 390. godine.
Tropar - Prepodobni Makarije Egipatski (glas 1):
Kao pustinjski žitelj i u telu Anđeo i čudotvorac, pokazao si se bogonosni oče naš Makarije. Postom, bdenjem i molitvama, nebeske darove si primio, isceljujući bolesti onih koji ti sa verom dolaze. Slava Onome koji ti je dao snagu, koji te je proslavio i koji kroz tebe daruje svima isceljenje.
Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo noseći sve bede i sva poniženja.
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije.
Za savet, utehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Maksima Ispovednika po starom i Svetog pravednog Simeona Bogoprimca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Blaža (Vlaha), dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jevtimija Velikog po starom, odnosno Sretenje Gospodnje po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Prikazanje Gospodnje, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.