Na redovnom sastanku sa zatvorskim sveštenicima i upravnicima zatvorskog sistema, poglavar SPC poslao je snažnu poruku nade onima koji su pali, ali nisu zaboravljeni – Crkva je tu da ih podigne i povede ka svetlosti.
Iza teških zidina Centralnog zatvora u Beogradu, gde se prepliću ljudske sudbine i iskušenja, odigrala se scena duhovne utehe i nade. Patrijarh srpski Porfirije predsedavao je Šestim redovnim sastankom zatvorskih sveštenoslužitelja Srpske pravoslavne crkve sa upravnicima Sistema za izvršenje krivičnih sankcija, donoseći reč Jevanđelja tamo gde je najpotrebnija.
Sastanku, održanom u zgradi Centralnog zatvora u Beogradu, prisustvovali su episkop toplički Petar, koordinator Verskog dobrotvornog starateljstva, direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Dejan Carević, kao i načelnici, upravnici i sveštenici posvećeni duhovnom staranju o onima koji su lišeni slobode. Nadahnut jevanđeljskim rečima: "U tamnici bejah i posetiste me" (Mt 25, 36), patrijarh Porfirije naglasio je značaj misije Crkve među zatvorskim zidinama.
Foto: SPC
Patrijarh porfirije sa učesnicima sastanka
Naglasio je dugogodišnju spremnost Crkve da služi u zatvorima, prateći zakon i pravdu, ali ne zaboravljajući milost i saosećanje. Nakon izveštaja koordinatora o dosadašnjim rezultatima i predlozima za unapređenje, razgovaralo se o daljim koracima u jačanju duhovne službe u zatvorima. Patrijarh je blagoslovio sve prisutne i izrazio uverenje da će se verska služba u zatvorima razvijati strpljivo i predano, donoseći plodove pokajanja i preobraženja.
Foto: SPC
Učesnici Šestog redovnog sastanka zatvorskih sveštenika SPC ispred zgrade Centralnog zatvora
Direktor Sistema za izvršenje krivičnih sankcija, Dejan Carević, istakao je da institucije pružaju punu podršku svim zajedničkim naporima, naglasivši da je duhovna briga sastavni deo resocijalizacije i povratka pojedinca na pravi put.
Patrijarhova poseta Centralnom zatvoru ostavila je snažan pečat nade i vere, podsećajući da je Bog uvek blizu onih koji Ga traže, ma gde se nalazili. Jer, kako reče Hristos: "Nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike na pokajanje" (Lk 5, 32).
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Na putu ka prazniku Vaskrsenja Hristovog, Srpska pravoslavna crkva već danas, u Nedelju carinika i fariseja, otvara vrata pokajanja i smirenja kroz sveti period Trioda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve je, u besedi koja nas poziva na duboko samoispitivanje, ukazao na značaj smirenja kao puta ka Hristu i istinskoj duhovnoj obnovi.
Iz Informativne službe SPC naglašavaju da svako ko je poznavao patrijarha Pavla, slušao njegove propovedi, čitao intervjue i bogoslovske tekstove ili gledao, retke emisije sa njim snimljene, zna da je bilo kakav pa i najblaži politički angažman bio apsolutno nemoguć u njegovom slučaju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nastavlja da podržava humanitarni rad Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
U prisustvu patrijarha Porfirija i ministarke Milice Đurđević Stamenkovski, potpisan je ugovor kojim država podržava šest decenija Verskog-dobrotvornog starateljstva i tradicije pomoći gladnima, bolesnima i onima koji se bore sa zavisnostima.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.