Na redovnom sastanku sa zatvorskim sveštenicima i upravnicima zatvorskog sistema, poglavar SPC poslao je snažnu poruku nade onima koji su pali, ali nisu zaboravljeni – Crkva je tu da ih podigne i povede ka svetlosti.
Iza teških zidina Centralnog zatvora u Beogradu, gde se prepliću ljudske sudbine i iskušenja, odigrala se scena duhovne utehe i nade. Patrijarh srpski Porfirije predsedavao je Šestim redovnim sastankom zatvorskih sveštenoslužitelja Srpske pravoslavne crkve sa upravnicima Sistema za izvršenje krivičnih sankcija, donoseći reč Jevanđelja tamo gde je najpotrebnija.
Sastanku, održanom u zgradi Centralnog zatvora u Beogradu, prisustvovali su episkop toplički Petar, koordinator Verskog dobrotvornog starateljstva, direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Dejan Carević, kao i načelnici, upravnici i sveštenici posvećeni duhovnom staranju o onima koji su lišeni slobode. Nadahnut jevanđeljskim rečima: "U tamnici bejah i posetiste me" (Mt 25, 36), patrijarh Porfirije naglasio je značaj misije Crkve među zatvorskim zidinama.
Foto: SPC
Patrijarh porfirije sa učesnicima sastanka
Naglasio je dugogodišnju spremnost Crkve da služi u zatvorima, prateći zakon i pravdu, ali ne zaboravljajući milost i saosećanje. Nakon izveštaja koordinatora o dosadašnjim rezultatima i predlozima za unapređenje, razgovaralo se o daljim koracima u jačanju duhovne službe u zatvorima. Patrijarh je blagoslovio sve prisutne i izrazio uverenje da će se verska služba u zatvorima razvijati strpljivo i predano, donoseći plodove pokajanja i preobraženja.
Foto: SPC
Učesnici Šestog redovnog sastanka zatvorskih sveštenika SPC ispred zgrade Centralnog zatvora
Direktor Sistema za izvršenje krivičnih sankcija, Dejan Carević, istakao je da institucije pružaju punu podršku svim zajedničkim naporima, naglasivši da je duhovna briga sastavni deo resocijalizacije i povratka pojedinca na pravi put.
Patrijarhova poseta Centralnom zatvoru ostavila je snažan pečat nade i vere, podsećajući da je Bog uvek blizu onih koji Ga traže, ma gde se nalazili. Jer, kako reče Hristos: "Nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike na pokajanje" (Lk 5, 32).
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, teolog Tamara Gajić Jovanović analizira stavove svoje koleginice Jelene Petrović i ukazuje na suštinsko nerazumevanje identiteta i misije Crkve.
Na putu ka prazniku Vaskrsenja Hristovog, Srpska pravoslavna crkva već danas, u Nedelju carinika i fariseja, otvara vrata pokajanja i smirenja kroz sveti period Trioda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve je, u besedi koja nas poziva na duboko samoispitivanje, ukazao na značaj smirenja kao puta ka Hristu i istinskoj duhovnoj obnovi.
Iz Informativne službe SPC naglašavaju da svako ko je poznavao patrijarha Pavla, slušao njegove propovedi, čitao intervjue i bogoslovske tekstove ili gledao, retke emisije sa njim snimljene, zna da je bilo kakav pa i najblaži politički angažman bio apsolutno nemoguć u njegovom slučaju.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.