Nova provokacija na Kosovu i Metohiji ponovo je otvorila staru ranu – pitanje bezbednosti srpskih svetinja i vernika koji uz njih opstaju. Sa zvonika crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Lipljanu, uoči hramovne slave, nasilno je uklonjena zastava Srpske pravoslavne crkve, simbol duhovnog identiteta i tihe prisutnosti zajednice koja se, uprkos svemu, ne povlači. Eparhija raško-prizrenska reagovala je oštro, upozoravajući da ovo nije pojedinačan incident, već jasna poruka zastrašivanja.
Snimci sa kamera razotkrili napad
– Eparhija raško-prizrenska najoštrije osuđuje vandalski čin skidanja zastave Srpske Pravoslavne Crkve sa zvonika crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Lipljanu – navodi se u saopštenju. Napad se dogodio oko 18 časova, a prema snimcima nadzornih kamera, maskirano lice je prišlo porti i nasilno uklonilo zastavu, postavljenu dan ranije povodom crkvene slave.
Za Eparhiju, ovaj čin ne predstavlja samo materijalnu štetu. Kako ističu, reč je o direktnom pritisku na vernike koji su već godinama izloženi tihoj, ali upornoj kampanji zastrašivanja.
– Ovaj postupak nije samo napad na imovinu Srpske Pravoslavne Crkve, već i pritisak i zastrašivanje preostalih pravoslavnih hrišćana koji žive u Lipljanu – poručuju iz Eparhije raško-prizrenske, ukazujući da se ovakvim delima šalje jasna poruka o namerama prema srpskim svetinjama.
Incident je prijavljen kosovskoj policiji, uz očekivanje da će počinilac biti identifikovan i adekvatno sankcionisan. Eparhija, međutim, ne skriva skepsu, podsećajući da je gotovo identičan napad zabeležen i u junu 2023. godine.
– Kako tadašnji počinilac nije pronađen i adekvatno kažnjen, to dodatno produbljuje zabrinutost vernika i narušava osećaj bezbednosti – upozorava se u saopštenju, uz bolno podsećanje da u Lipljanu danas živi tek nekoliko stotina Srba, naspram nekadašnjih šest hiljada pre 1999. godine.
Kada kazna izostane, strah postaje svakodnevica
Posebno mesto u reagovanju Eparhije zauzima odnos kosovskih institucija prema ovakvim napadima. U saopštenju se naglašava da većina počinilaca prolazi nekažnjeno ili sa simboličnim kaznama, dok se kvalifikacijom dela često prikriva njihov stvarni motiv.
– Na ovaj način, kosovske institucije ne samo da sakrivaju prave razmere međuverskih i međuetničkih napada, već i šalju poruku da se radi o aktima koji ne nose bilo kakve posledice – upozorava Eparhija, dodajući da se time ohrabruju i najekstremniji nacionalistički krugovi.
U širem kontekstu, ovaj incident uklapa se u dug niz napada, skrnavljenja i pritisaka na Srpsku pravoslavnu crkvu. Iz Eparhije podsećaju da dosadašnja praksa pokazuje nedostatak stvarne volje institucija da zaštite crkve i vernike.
– Pasivnost tih institucija kada je zaštita pravoslavnih hrišćana u pitanju podstiče na dalje napade i kršenja prava – navodi se u saopštenju, uz naglasak da svaka verska zajednica, pa i SPC, mora imati garantovana prava.
Apel međunarodnoj zajednici da zaštita ne ostane prazna reč
Na kraju, Eparhija raško-prizrenska upućuje apel međunarodnoj zajednici da se ne zadrži samo na osudi.
– Jedino kroz definisanje našeg položaja, koji ne bi zavisio od neadekvatnog postupanja kosovskih institucija, može da se garantuje pravo na opstanak i miran život – poručuje se, uz poziv da se iskoriste svi raspoloživi mehanizmi zaštite.
Skidanje zastave sa zvonika u Lipljanu tako je još jednom ogolilo krhku svakodnevicu preostalih Srba na Kosovu i Metohiji – svakodnevicu u kojoj i simbol može biti povod za nasilje, a tišina posle napada često govori glasnije od zvona koja, uprkos svemu, i dalje zvone.
Povodom navoda da Srpska pravoslavna crkva pregovara s kosovskim institucijama o pravnom statusu Crkve na Kosmetu, usledio je odlučan demanti uz razotkrivanje motiva plasiranja lažnih vesti.
Nepoznata lica, uz podršku Kosovske policije, uklonila su murale posvećene dvojici velikih duhovnika Srpske pravoslavne crkve.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.