Rastao je u porti crkve Svetog Arhangela Mihaila u Gornjem Nerodimlju, mestu gde su, prema predanju, Nemanjići stolovali, a gde od 1999. godine nije kročila srpska noga.
Svaki trag srpskog postojanja na teritoriji Kosovo i Metohije planski se uništava, kako bi se lak[e neka nova istorija ispisivala na vekovnom ognjištu srpskog naroda.
Na Kosovu i Metohiji, južno od Ibra, nema nijednog mesta u kome su postojale crkve ili manastiri, a da na njih nisu jurišali Albanci posle juna 1999. godine i kasnije. Iako su bili pod danonoćnom stražom vojnika Kfora, albanski ekstremisti su napadali i Pećku patrijaršiju, Visoke Dečane, Sokolicu, a dok su ih obezbeđivali međunarodni mirovnjaci, do temelja je srušen i zapaljen manastir Sveti arhangeli, kao i Crkva Bogorodica Ljeviška u Prizrenu i manastir Devič kod Srbice u Drenici.
Uništavana su groblja, skrnavljene nadgrobne ploče i sve što ima veze sa srpskom tradicijom. Koliko je taj poriv vođen mržnjom bio jak svedoči i jedan panj, koji je nekada bio simbol srpskog naroda. Posekla ga je albanska vojska 1999. godine.
Rastao je u porti crkve Svetog Arhangela Mihaila u Gornjem Nerodimlju, mestu gde su, prema predanju, Nemanjići stolovali, a gde od 1999. godine nije kročila srpska noga.
Mladi oči u oči sa devastiranim delom sopstvene tradicije
printskrin facebook
Trajko Vlajković
Prošle godine se grupa mladih odazvala pozivu oca Trajka Vlajkovića da zajedničkim snagama spasu što se spasiti da, okruženi uništenim nadgrobnim spomenicima na groblju koje je obraslo u korov. Nakon što su ga uključili osećaj koji ih je obuzeo nisu umeli lako da prepričaju.
Marko Todorović (23) je sa drugovima došao iz Gornjeg Kusca da pomogne pri raščišćavanju porte i groblja u Nerodimlju.
- Nas desetak smo se okupili na poziv paroha Trajka da pomognemo da se ovo groblje očisti posle četvrt veka i zaista zatekli smo tužnu scenu. Sam osećaj se neki budi u nama, kada smo ovde došli, zatekli sve, videli ovaj vandalizam... Mi smo veoma mladi, nismo čak ni bili rođeni za vreme bombardovanja 1999. godine. Kroz istoriju i školu smo naučili za Nerodimlje, tu je bor cara Dušana, zaista lepe uspomene kroz istoriju vezuju se za ovo mesto - rekao je Todorović
Video Printscreen You tube
Marko Todorović
Od roditelja su mladići čuli i za dešavanja 1999. godine u ovom mestu, ali to ih nije navelo da odustanu od dolaska.
- Želim sa ovog mesta da poručim svim našim vršnjacima, da ne treba da odlazimo odavde, da treba da se borimo protiv ovoga, da ostajemo na svojim ognjištima i da se borimo za našu budućnost, jer ako odemo odavde, šta smo mi? Mi nismo ljudi više. Čovek bez svoje kolevke nije ništa - kaže Todorović.
Otac Trajko je pomagao mladima a onda naveo da je to prostor velike srpske svetinje.
- Nažalost, dugo ovde nije kročila srpska noga... velika svetinja, ne samo ljudi koji su živeli u ovom kraju, već svih nas pravoslavnih hrišćana. Ja sam ovde sveštenik devet godina i ovo je prvi put da sam mogao da dođem do ovih stepenica, da saznam gde je bor cara Dušana, da dođem do zvonare - rekao je otac Trajko.
Video Printscreen You tube
Otac Trajko
Crkva iz 14. veka, obnovljena je 1700. godine, a 1999. godine dva puta minirana. Po predanju, Nerodimlje je bilo mesto u kome su Nemanjići donosili važne odluke, poput crkvenih i državnih zakona.
- To je taj bor cara Dušana koji je u narodu poznat. To je bor koji je po predanju i po priči meštana, ovde u selu Nerodimlje zasadio car Dušan Veliki 1336. godine. Postoji predanje da je pre cara Dušana ovde dolazio kralj Milutin. Njegovo telo je jedno vreme počivalo tu, nakon najezde Turaka, usled bezbednosnih razloga, njegove mošti do danas stoje u Sofiji, a njegov grob se nalazio tamo pored same crkve. Ono što je važno jeste to da je Dušan Silni često dolazio u ovaj letnjikovac i ovde je nastalo još jedno veliko delo koje se i dan danas pominje i mnogi naši ljudi se sećaju toga, a to je Dušanov zakonik.
Pojedini vernici tvrde da je na mestu gde je posečen Dušanov bor iznikao jedan manji, kao simbol obnove i podstrek da ne gubimo nadu.
Čuvena pesma nastala tu
U maloj seoskoj crkvi nastala je pesma „Rasti, rasti moj zeleni bore“, koja nosi duboku simboliku. Sveštenik izražava nadu da će pesma ponovo odzvanjati Nerodimljem. On poredi sudbinu crkve i bora sa Hristovim vaskrsenjem, verujući da će i crkva i bor uskoro ponovo oživeti.
- Svi su uvereni da će na tom mestu biti zasađen novi bor, koji će, zaliven ljubavlju slavnih Nemanjića, postati simbol okupljanja i duhovne obnove tog kraja.
Stotine vernika okupilo se u kosmetskoj svetinji, na liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije, uz poruke nade i mira iz Božićne poslanice patrijarha srpskog.
Mališani iz srpskih enklava proslavili krsnu slavu sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, a sledeće godine – ako Bog da – slavlje u Pećkoj patrijaršiji.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve razgovarao je sa uglednim gostom iz Francuske o stradanju srpskog naroda i potrebi međunarodne podrške za očuvanje svetinja na Kosovu i Metohiji.
Ovaj neodoljivo ukusan kosovski specijalitet vekovima se priprema u srpskim domovima, a njegov recept krije toplinu ognjišta, majčinsku ljubav i duh tradicije.
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Razgovor sa Dominikom Kros u Beogradu doneo je fokus na bezbednost, zaštitu svetinja i svakodnevni život ljudi, uz poruku da međunarodni akteri moraju imati aktivniju ulogu u očuvanju prava svih zajednica i stabilnosti regiona.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
U besedi za utorak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristovoj ljubavi koja ne prolazi kroz filter ljudskog razuma i pokazuje šta se u čoveku zapravo opire onome što bi ga moglo preobraziti.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve uputio je snažnu i emotivnu čestitku u kojoj ističe duhovno zajedništvo, istorijsku povezanost i poruku koja je odjeknula širom pravoslavnog sveta.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.