Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Dok svet traži veličinu u zlatu, titulama i društvenim priznanjima, postoje duše koje sijaju tamo gde većina vidi samo smrad i prljavštinu. Starozavetni svetitelj Jov sedeo je na đubrištu, okružen gnojem i crvima, a njegova molitva bila je svetlija od carskih dvora. Ukazujući na primer Svetog Jova, Sveti Jovan Zlatousti nas poziva da oslobodimo oko od površinskog i pogledamo ono što istinski obasjava čoveka.
– Čovek biva iskušavan sve dok se ne očisti. Bog dopušta da ljudske duše budu iskušavane nevoljama sve dok se ne očiste i ne postanu svetle.
Jov je bio i bogataš, i siromah, i pravednik. Nijedan car koji je ikada sedeo na prestolu nije bio tako slavan kao što je bio Jov, taj stub trpljenja, dok je sedeo na đubrištu i blagosiljao Boga. Jov je, sav u crvima i gnoju, sedeo na otvorenom, jer u zatvorenom ne bi mogao da podnese smrad svojih trulećih rana, i blagosiljao je Boga. Hrpa đubreta na kojoj je sedeo bila je dragocenija od carskog prestola, jer je tu, na đubrištu, bilo Carstvo Božije, a na prestolima carskim – greh i smrt.
Za čoveka je štetno sve ono što narušava njegovo duhovno savršenstvo i spasenje, za čuvanje istinitog učenja i vrlinski život. Znao je to i demon lukavi, i zato je Jov lišen imanja, ne da bi ga učinio siromašnim, već da bi ga podstakao da pohuli na Boga, i njegovo telo je napadnuto prištom, ne da bi ga učinio bolesnim, već da bi pokolebao vrlinu njegove duše. Bogataša je pretvorio u siromaha, mnogodetnog – u bezdetnog, zdravog – u bolesnika kojeg razjedaju i proždiru crvi.
Međutim, Jov od svega toga nije pretrpeo nikakvu duhovnu štetu. Čovek koji je sličan Jovu dobar je i pravedan, boji se Boga i udaljava se od zla (Jov 1, 1). Ako je čoveku dato da strada jovovski, a ne shvata smisao svog stradanja, tada se izjednačuje sa stokom koju kolju (Ps. 49, 12).“ – govorio je Sveti Jovan Zlatousti.
Pouka Svetog Jovana Zlatoustog nas uči da je istinska snaga u strpljenju i nepokolebljivoj veri, čak i kada život nas stavlja na „đubrište“ iskušenja. Pravoslavlje nas podseća: vrednost čoveka meri se ne onim što poseduje, već sposobnošću da, suočen sa bolom i gubitkom, ostane veran Bogu i očuva neokaljanu dušu. Jer samo kroz iskušenja svetlost naše duše može da zasija u punoj snazi.
Čitanje Jevanđelja za 23. ponedeljak po Duhovima
Shutterstock/sianstock
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 262 (1,1-5)
1. Pavle i Silvan i Timotej Crkvi Solunskoj koja je u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Hristu: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 2. Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas pominjući vas u molitvama svojim, 3. sećajući se neprestano vašeg dela vere, i truda ljubavi, i postojane nade u Gospoda našega Isusa Hrista pred Bogom i Ocem našim, 4. znajući, braćo ljubljena od Boga, da ste izabrani. 5. Jer jevanđelje naše nije propovedano vama samo rečju, nego i u sili i u Duhu Svetome, i sa punim ubeđenjem, kao što znate kakvi smo bili među vama radi vas.
Jevanđelje po Luki, začalo 52 (10,22-24)
22. I okrenuvši se učenicima reče: „Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.” 23. I okrenuvši se učenicima nasamo reče: "Blago očima koje vide što vi vidite. 24. Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi želeli videti što vi vidite, i ne videše; i čuti što vi čujete, i ne čuše."
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka podseća da vera nije samo spoljašnji čin, već štit koji čuva srce od nevidljivih iskušenja i zla koje ponekad nosimo nesvesno, čak i sami prema sebi.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.