DA LI ŽIVOTINJE I KUĆNI LJUBIMCI MOGU DA BUDU POSEDNUTI DEMONIMA: Ozbiljno upozorenje Svetih otaca
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Prema pravoslavlju, đavo je pali anđeo koji se gordošću i neposlušnošću odvojio od Boga i time postao začetnik svakog zla, laži i obmane.
Od tada, on neprestano napada čoveka, jer ne može da podnese njegovu bliskost sa Bogom i njegovu duhovnu radost. Njegov cilj je da u duši zapali gorčinu, očajanje i sumnju - da čoveka udalji od izvora života i ljubavi.
Starac Jefrem Arizonski ovako opisuje njegovu prirodu, ali i kojih se ljudi đavo najviše plaši.
- Đavo, kojem se zbog zavisti i mržnje ne dopada da vidi da je čovek duhovno srećan, sve raspiruje da bi izazvao gorčinu i trovanje. To je njegova radost i dobitak.
Međutim, starac ističe da se hrišćanin ne treba plašiti đavola, jer on gubi svaku moć pred čovekom koji ima veru i nadu u Boga. Upravo od takvog čoveka se đavo plaši najviše.
- Ko se ikad uzdao u Boga i bio posramljen? A ko je ikad očajavao i bio spasen? Đavo se plaši čoveka koji se nada, jer opitno zna da imamo mnogomilosrdnog Boga.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
- Ako dete koje se uzda u svog sopstvenog oca nikad neće pogrešiti, koliko se tek to može reći za onog ko se uzda u Oca nad očevima, čija se ljubav ne može uporediti sa bilo kojom drugom ljubavlju, i koja je od svake druge ljubavi daleko kao nebo od ambisa!
Zato, ma koliko puta čovek pao u greh, ne sme klonuti duhom, ističe straca, niti izgubiti nadu u Božje milosrđe.
- Ako neko smrtno sagreši deset hiljada puta ali se svim silama primora na pokajanje, neće biti posramljen sve dotle dok se nada. Za koga je Hristos stradao? Zar nije stradao za naše duše koje je zmaj ranio? I ko god pogleda na zmiju od mjedi, ozdravi (4. Mojs. 21;9). I ti, smirena dušo, treba da se nadaš u najslađe milosrđe našeg Nebeskog Oca, koji nikada nikoga nije odbio niti se od njega odvratio. On prima svakoga, jer se beskonačno prostranstvo Njegovog milosrđa nikad ne može ispuniti. On je milosrdan prema prvima, ali ne isključuje ni poslednje, budući da sve podjednako prihvata usled Svoje velike dobrote. Što je grešniji pokajnik, to je veća slava milosrđa Božijeg.
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka. Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši. U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje. Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
DA LI ŽIVOTINJE I KUĆNI LJUBIMCI MOGU DA BUDU POSEDNUTI DEMONIMA: Ozbiljno upozorenje Svetih otaca
ŠTA NAM DOLAZI OD BOGA, A ŠTA OD ĐAVOLA: Starac Lazar Ostroški kaže da se to prepoznaje samo po JEDNOM OSEĆAJU
KAD BI LJUDI OVO ZNALI, NE BI PRESTAJALI DA PLAČU! Starac Gavrilo o istini koja lomi i najtvrđa srca
OVAKO SE MENJA SVET! Sveti Sofronije o pitanju koje muči sve ljude
Crkva uči da strah nije dat čoveku da ga porazi, već da kroz njega nauči da se još više približi Bogu.
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Osuđivanje izgleda kao sitna navika, ali pravoslavna pouka otvara dublje pitanje o stanju srca i onome što čovek najčešće ne primećuje kod sebe.
Kako uče Sveti oci, nije strašan sam kraj života, već stanje duše u kojem čovek dočekuje taj trenutak.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.