KO JE PRED BOGOM ODGOVORAN ZA GREHE DECE MLAĐE OD SEDAM GODINA! Otac Drago iznenadio odgovorom
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo.
Na Zadušnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svak idan u godini upozorava da nema drugog trenutka za pokajanje osim sadašnjeg – jer niko ne zna kada će se njegov život završiti.
Zadušnice nisu samo dan molitve za upokojene, već i ozbiljna opomena za sve nas koji još hodimo ovom zemljom. Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi na ovaj dan poziva da se setimo prolaznosti života i neodložne potrebe za pokajanjem. Jer, kako on kaže, posle smrti više ne možemo očekivati očišćenje – sve što nismo ispravili ovde postaće teret s kojim ćemo stati pred Lice Božije.
"Zadušnice. Sveta Crkva danas našu pažnju prenosi od sadašnjeg života ka ocima i bratiji koji su otišli odavde, sa željom da nas, ukazujući nam na njihovo stanje koje ni sami nećemo moći da zaobiđemo, raspoloži na dostojno provođenje Sirne sedmice i zatim, Velikog posta, koji za njom dolazi.
Poslušajmo, radi toga, našu majku Crkvu i, sećajući se otaca i bratije naše, zapnimo da se i sami pripremimo za prelazak na onaj svet. Pris etimo se svojih grehova i oplakimo ih, donevši za ubuduće čvrstu nameru da se sačuvamo od svake nečistote. Jer, u Carstvo Božije neće ući ništa nečisto, i niko od nečistih se na Sudu neće opravdati.
Posle smrti više ne očekuj očišćenje. Požurimo, jer ko sebi može da predskaže dugovečnost? Ovaj život se načas može preseći. A zatim, kako se javiti na onome svetu nečist? Kakvim ćemo očima da pogledamo na oce i bratiju koji imaju da nas sret nu? Šta ćemo da odgovorimo na njihova pitanja: ’Zašto ovo kod tebe nije dobro? A šta je to, a ono?’ Kakav sram i stid će nas tada obuzeti?!
Požurimo, zato, da ispravimo sve neispravno, ne bismo li se javili na onom svetu barem koliko-toliko snošljivi i prihvatljivi."
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
U zapisu za subotu šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac objašnjava zašto se retko ko usuđuje da se istinski moli Gospodu i kako nedostatak ljubavi prema Hristu guši naše molitve još pre nego što se uzdignu ka nebu.
Na petak šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom delu "Misli za svaki dan u godini" donosi poruku koja otkriva suštinu istinskog poznanja Boga — bez Sina nema puta ka Ocu, a vera bez Hrista je samo pusta predstava.
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Crkva psihičke bolesti neretko tumači kao čist primer opsednutosti čoveka demonima tuge i nezadovoljstva i vezuje iz za nedostatak vere i moralni pad.
U jednom intervjuu objasnio je razliku između narcisoidnosti, ljubavi i zaljubljenosti. Budući da se ovi pojmovi često mešaju, nije na odmet pročitati kako ih vidi mudri lekar i sveštenik.
Prema zvaničnom izveštaju nadležnih kroz manastir je prošlo više 25.000 ljudi.
Usame Zukorlić posetio je džamiju Al Aksa u Jerusalimu krajem maja.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Usame Zukorlić posetio je džamiju Al Aksa u Jerusalimu krajem maja.
Bez kvasca, bez čekanja, a s punim ukusom domaće kuhinje – savršen doručak za užurbana jutra i sve one koji žele da sačuvaju toplinu porodične trpeze.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.