Zimske Zadušnice obeležavaju se 22. februara, a tog dana uznosimo molitve za duše upokojenih.
Srpska pravoslavna crkva i vernici ove subote obeležavaju Zadušnice, a običaj nalaže da se izađe na groblje, očisti grobno mesto i upale sveće
Prema običaju, vernici Srpske pravoslavne crkve na Zadušnice odlaze na liturgiju kako bi odali poštu članovima porodice i prijateljima koji više nisu među živima.
Ipak, tu postoji nekoliko navika koje treba izbegavati.
Poznat je običaj spremanja mrsne hrane koja se kadi i nosi na groblje za vreme Zadušnica. Praksa je da se prave ona jela koja je pokojnik voleo, ali se ovo može pretvoriti u gozbu.
Sveštenik Branislav Miljković iz Hrama Svete Petke na Ovčanskom putu rekao je da taj običaj datira iz daleke srpske istorije, ali je ipak bolje nahraniti gladne nego ostaviti da hrana propada.
shutterstock.com
Groblje
Druga navika koja se može videti na grobljima je paljenje cigareta, naročito ako je pokojnik bio strastveni pušač. Otac Branislav ističe da bi trebalo zapaliti sveću za pokoj duše, a ne duvan.
- Vrlo je važno odneti žito i preliti ga crvenim vinom. Žito ukazuje na Hristovo telo, dok vino simboliše krv koju je prolio kao žrtvu za oprost ljudskih grehova. Molitva je najvažnija, kako tada, tako i tokom ostalih dana u godini.
Šta ako ne možete da izađete na groblje na Zadušnice?
Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi.
Prema učenju Crkve, na Zadušnice se vernici mole u hramovima i na grobljima za pokoj duša umrlih, a čine i milostinju.
Sveće koje se pale tokom opela simbolizuju Hristovu svetlost koja vodi dušu preminulog kroz tamu smrti do večnog života. One su simbol vere i nade u vaskrsenje.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.