Zimske Zadušnice obeležavaju se 22. februara, a tog dana uznosimo molitve za duše upokojenih.
Srpska pravoslavna crkva i vernici ove subote obeležavaju Zadušnice, a običaj nalaže da se izađe na groblje, očisti grobno mesto i upale sveće
Prema običaju, vernici Srpske pravoslavne crkve na Zadušnice odlaze na liturgiju kako bi odali poštu članovima porodice i prijateljima koji više nisu među živima.
Ipak, tu postoji nekoliko navika koje treba izbegavati.
Poznat je običaj spremanja mrsne hrane koja se kadi i nosi na groblje za vreme Zadušnica. Praksa je da se prave ona jela koja je pokojnik voleo, ali se ovo može pretvoriti u gozbu.
Sveštenik Branislav Miljković iz Hrama Svete Petke na Ovčanskom putu rekao je da taj običaj datira iz daleke srpske istorije, ali je ipak bolje nahraniti gladne nego ostaviti da hrana propada.
shutterstock.com
Groblje
Druga navika koja se može videti na grobljima je paljenje cigareta, naročito ako je pokojnik bio strastveni pušač. Otac Branislav ističe da bi trebalo zapaliti sveću za pokoj duše, a ne duvan.
- Vrlo je važno odneti žito i preliti ga crvenim vinom. Žito ukazuje na Hristovo telo, dok vino simboliše krv koju je prolio kao žrtvu za oprost ljudskih grehova. Molitva je najvažnija, kako tada, tako i tokom ostalih dana u godini.
Šta ako ne možete da izađete na groblje na Zadušnice?
Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi.
Prema učenju Crkve, na Zadušnice se vernici mole u hramovima i na grobljima za pokoj duša umrlih, a čine i milostinju.
Sveće koje se pale tokom opela simbolizuju Hristovu svetlost koja vodi dušu preminulog kroz tamu smrti do večnog života. One su simbol vere i nade u vaskrsenje.
Koljivo nije samo deo običaja, već dubok simbol vaskrsenja i večnog života. Ovo je autentičan način pripreme koji monasi sa Atosa koriste kroz generacije – primeren za prve Zadušnice u 2025. godini.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Antipu po starom i Svetog mučenika Savu Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Fidela Sigmaringenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.