Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Kada se vernici pripremaju za jedno od velikih bogojavljenskih praznovanja, često se ponavljaju ista pitanja: da li je potrebno biti u hramu i uoči praznika i na sam dan Bogojavljenja, šta je zaista važno učiniti, a šta se može, a da to ne bude greh, preskočiti? Krstovdan, odnosno nаvečerje Bogojavljenja, obeležava se 18. januara, dok se 19. januara proslavlja praznik Bogojavljenja, odnosno Krštenje Gospodnje. Upravo te nedoumice prate mnoge vernike pred ove svečane dane.
Šta je suština praznika, a šta je samo običaj
U crkvenoj tradiciji Krstovdan se naziva veče pred Krštenje Gospodnje, odnosno Bogojavljenje. On je posvećen pripremi, pre svega unutrašnjoj i molitvenoj, za praznik Krštenja Gospodnjeg.
Najbolje što se može učiniti tog dana jeste da se on započne u hramu, u molitvi na bogosluženju. Još bolje je pristupiti pričešću. Kao što na običnim praznicima ne želimo da budemo sami, već sa porodicom, prijateljima ili kolegama, tako je i na crkveni praznik prirodna želja hrišćanina da bude sa onima koji mu pripadaju po veri - sa Hristom i sa drugim članovima Hristove Crkve.
Povezanost sa Bogom ostvaruje se kroz molitvu, a na vidljiv i opipljiv način kroz pričešće. U ovom svetom sakramentu svaki učesnik se sjedinjuje sa Hristom, a pričešćeni hrišćani se istovremeno povezuju i međusobno.
Uzimanje svete vode
Nakon liturgije 18. januara u hramovima se vrši veliko osvećenje vode. Zato je preporučljivo da se, posle službe, ostane na osvećenju, popije malo osvećene vode i ponese je kući. O pravilnom korišćenju svete, odnosno osvećene vode, može se pročitati u posebnim crkvenim uputstvima ili se o tome raspitati kod svog sveštenika.
Foto: SPC
Osvećenje bogojavljenske vodice
Šta sa hranom?
Na Krstovdan, koji je uvek posni dan, žito prethodno natopljeno vodom (najčešće pšenica) jede se pomešano sa medom, suvim grožđem, suvim voćem i orasima. Pošto je veče uoči Bogojavljenja posvećeno molitvenoj pripremi za praznik Krštenja Hristovog, za svakodnevne obaveze i pripremu složenije hrane često ostaje malo snage i vremena. Zato je žito sa suvim voćem i orasima jelo koje može biti i jednostavno i dovoljno okrepljujuće.
Najčešće dileme vernika pred Bogojavljenje
Kupanje u noći između 18. i 19. januara ili na sam dan praznika u prirodnim vodama predstavlja narodnu tradiciju koja nije deo crkvene obaveze. Dakle, kupanje u tim danima u rekama i morima nije obavezno.
Ako ipak postoji želja za kupanjem, potrebno je ispuniti sledeće uslove:
• biti potpuno siguran da ne postoje zdravstvene prepreke (na primer, problemi sa srcem);
• kupati se na posebno pripremljenom mestu, gde su prisutne službe spremne da pruže hitnu pomoć;
• ne zamenjivati kupanjem istinsko crkveno, molitveno učešće u prazniku.
Da li je greh raditi?
Ne postoji opšta zabrana rada i kućnih poslova za praznike. Ipak, ako u važne dane odlažemo sve obaveze osim najhitnijih kako bismo učestvovali u pripremi i proslavi praznika, prirodno je da tako postupimo i na crkveni praznik. Raditi se, dakle, može, ali ako postoji mogućnost da se prisustvuje liturgiji ujutru i večernjem bogosluženju, bolje je dati prednost tome.
Ground Picture/Shutterstock
Na Krstovdan i Bogojavljenje Crkva ne zabranjuje rad i kućne poslove
Priprema za praznik Krštenja Gospodnjeg
Crkveni dan počinje predveče. Zato se podrazumeva da će hrišćani večernjim bogosluženjem 18. januara započeti pripremu za praznik Krštenja Gospodnjeg.
Ako se neko pričešćuje i na Krstovdan i na sam dan Krštenja Gospodnjeg, preporučuje se da se unapred zamoli sveštenik za blagoslov za pričešće oba dana.
O molitvenoj pripremi najbolje je raspitati se lično kod svog parohijskog sveštenika. Moguće je da će blagosloviti da se pred Krstovdan pročitaju i kanoni Svetom Pričešću, a na sam praznik samo pripremne molitve za pričešće.
Krštenje Gospodnje - šta je najvažnije
• Pošto 19. januara proslavljamo Krštenje Gospodnje, osnovni principi su isti kao i na Krstovdan: najvažnije je učešće u liturgiji. Tog dana služi se Liturgija Svetog Jovana Zlatoustog, koja se služi većinu dana u toku godine.
• Voda se 19. januara osvećuje istim činom kao i 18. januara, pa nakon liturgije možete uz molitvu popiti osvećenu vodu i poneti je kući. Ako ste vodu već uzeli prethodnog dana, nema potrebe da je ponovo uzimate.
• Bogojavljenje nije posni dan, pa ako postoji mogućnost, nakon liturgije možete se obradovati i mrsnoj trpezi.
• Rad i kućne obaveze 19. januara su dozvoljeni, ali je poželjno da to ne bude umesto prisustvovanja Liturgiji.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Hramovi širom zemlje otvaraju vrata vernicima koji se okupljaju da se prisete prvih hrišćana, učestvuju u vodoosvećenju i potvrde svoj duhovni put kroz post i molitvu.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da najveća vrednost čoveka nije u onome što poseduje, već u daru kojim je izbavljen iz ropstva greha, zla i smrti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Sisoja Velikog po starom, dok po novom kalendaru obeležavaju Prepodobnu Makrinu. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog Hermana iz Rajhenaua, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Iako nose isti naziv, samo jedan se obeležava kao zaseban praznik, a običaji i post vezani za Krstovdan temelje se na različitim teološkim principima i nose drugačiju simboliku.
Ovaj dan, pretprazništvo Bogojavljenja, podseća nas na važnost unutrašnje čistote i pokajanja, dok se pripremamo za slavlje Hristovog krštenja i božanskog osvećenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Sisoja Velikog po starom, dok po novom kalendaru obeležavaju Prepodobnu Makrinu. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog Hermana iz Rajhenaua, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Atanasija Atonskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Emilijan. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bruna iz Segnija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.