Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
U noći u kojoj se nebo uvek čini bližim zemlji, u dva sata posle ponoći na Krstovdan, u Gospodu je usnula igumanija Hristina, dugogodišnja nastojateljica manastira Ljubostinja. Vest o njenom upokojenju nije se širila kao obična vest: dolazila je tiho, od srca do srca, kao što je i sama mati Hristina živela – nenametljivo, a snažno. Za sestrinstvo Ljubostinje i mnoge vernike, to nije bio samo oproštaj od voljene igumanije, već zatvaranje jedne stranice duhovne istorije.
Rođena kao Velika Obradović 20. decembra 1931. godine u selu Sedlari kod Trebinja, mati Hristina je još u mladosti svoj put vezala za Crkvu. U Ljubostinju je došla mlada, a monaški postrig primila je 1951. godine iz ruku tadašnjeg episkopa šumadijskog Valerijana, dobivši ime koje će s vremenom postati simbol poverenja i tihe duhovne čvrstine – Hristina. U tom imenu, kao u kratkoj molitvi, sabrala se njena životna odluka: da bude prisutna, da služi i da nosi teret dana bez potrebe da se o njemu govori naglas.
Wikipedia
Manastir Ljubostinja
Ljubostinja kao svetionik vere
Nakon upokojenja znamenite igumanije Varvare 1995. godine, sestrinstvo manastira i tadašnji episkop Sava Vuković poverili su mati Hristini upravljanje svetinjom kneginje Milice. Više od tri decenije ona je bila nastojateljica koja nije gradila autoritet glasom, već primerom. Ljubostinja je pod njenim rukovodstvom ostala mesto sabranosti, molitve i tihe postojanosti – manastir koji ne privlači pažnju bukom, nego smirenjem koje se pamti.
Oni koji su je poznavali svedoče da je u njoj smirenje imalo lice, a požrtvovanost ruke koje nikada ne traže da budu viđene. Umela je da sasluša, da posavetuje, ali i da ćuti onda kada je ćutanje lekovitije od svake reči. Mnogi su u Ljubostinju dolazili upravo zbog te tišine u kojoj se lakše razabira sopstveno srce, a u kojoj je mati Hristina bila pouzdan oslonac i svedok vere koja se ne dokazuje, nego živi.
SPC
Igumanija Hristina
Poslednji dani i večni trag
Iz manastira je saopšteno da su posebnu zahvalnost dužni svima koji su bili uz igumaniju u njenim poslednjim danima, naročito mitropolitu kruševačkom Davidu, kao i sveštenstvu i monahinjama koje su do kraja pokazale brigu i sestrinsku ljubav. U tim poslednjim trenucima, kako svedoče, nije bilo straha ni nemira - samo mir koji dolazi posle dugog i vernog služenja.
- Njen život i služenje obeležili su čitavu epohu duhovnog rada u našoj Crkvi. Mati Hristina ostaje zapamćena kao primer vere i tihog služenja Bogu i narodu - navedeno je u saopštenju manastira. U tim rečima nema patetike, ali ima istine: postoje ljudi čiji odlazak ne pravi prazninu koja boli, već tišinu koja obavezuje.
Ljubostinja će nastaviti svoj monaški život, kao što je to činila i pre i tokom decenija koje je mati Hristina provela na njenom čelu. Ali oni koji su u njena vrata ulazili tražeći utehu, savet ili samo trenutak sabranosti, znaće da je u tim zidovima ostalo nešto od njene blage, postojane prisutnosti. A to je, možda, najdublji trag koji jedan monaški život može da ostavi.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.