Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
U danima koji prethode velikom prazniku Bogojavljenja, među čak obrazovanim i emancipovanim ljudima i dalje kruži čuvena praznoverna tvrdnja: „Nekršteni dani su od Božića do Bogojavljenja, kada niko ne treba da se krštava, jer u tom periodu Hristos nije bio kršten.“ Za vernika koji razmišlja logično, ovo zvuči besmisleno, ali strah i sujeverje ipak opstaju.
Teološkinja i veroučiteljka Andrea Kereš razbija ovu zabludu jasnim i smirenim objašnjenjem:
- To što 7. januara slavimo Božić, a 9. januara Hristovo krštenje, ne znači da su se tih datuma ti događaji i desili., samo ih obeležavamo tada. Između Hristovog rođenja i krštenja nije prošlo 12 dana, nego 33 godine.
Dakle, period između Božića i Bogojavljenja nije „zabranjeno vreme“ za krštenje niti magijsko razdoblje kada svet stane. On je jednostavno period obeležavanja dva odvojena, ali duboko povezana događaja u Hristovom životu.
Narodne priče koje plaše vernike
Narodno verovanje u ovim danima često ide toliko daleko da tvrdi: „U ovim danima je zemlja otvorena, mrtvi izlaze, a zajedno sa njima i razni demoni koji vladaju od trenutka kada padne mrak.“ Ili: „Tokom ovog perioda preko noći nikako ne treba izlaziti iz kuće.“
Andrea Kereš na ove tvrdnje reaguje sarkastično:
- Treća smena, jeste li čuli? Po opravdanje možete ići u vlaške krajeve.
Njena ironija jasno ukazuje koliko su ovakve tvrdnje apsurdne i koliko odudara moderna racionalnost od praznoverja koje još opstaje u pojedinim krugovima.
Privatna arhiva
Na još jednu čestu narodnu „sigurnosnu preporuku“ "Onaj ko se usudi da putuje posle zalaska sunca, kaže predanje, neće dobro proći. A ako neko baš mora da izlazi, trebalo bi da sa sobom nosi beli luk, krst, ili neki oštar predmet", Andrea ironično dodaje:
- Jer ćemo oštrim predmetom pobediti demone.
Njena duhovita kritika otkriva koliko je ovakvo verovanje više komično nego opasno, ali i koliko često strah od nepoznatog utiče na ponašanje ljudi, čak i u 21. veku.
Kako dočekati Bogojavljenje bez straha
Umesto da se plašimo nepostojećih sila ili da sledimo praznoverne običaje iz prošlosti, pravoslavlje nas uči da Bogojavljenje slavimo sa radošću i verom, razumevajući simboliku Hristovog krštenja i otkrivajući Božiju prisutnost u svetu. Strah od „zlih dana“ ne pripada veri, već sujeverju, i nema mesta među onima koji žele da žive hrišćanski život oslonjen na znanje i istinu.
U svojoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik razmatra bogatstvo duhovnih i teoloških značenja Bogojavljenja, pružajući uputstva za dublje shvatanje ove svetinje i njenog značenja za duhovni život svakog vernika.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Na podgoričkim Sastavcima održano je tradicionalno plivanje za Časni krst, a među najhrabrijima našli su se i veterani ovog svetog poduhvata. Okupljeni su poslali snažnu poruku zajedništva i vere.
Tokom liturgije u Beogradu, pred mnoštvom vernika, poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je dirljive reči o pokajanju, veri i istinskom preobražaju duše.
Mladi Čačanin hrabro je zaplivao u ledenu Moravu, dajući svoj doprinos u očuvanju jedinstva i tradicije, dok su i ostali takmičari, među kojima su bili i deca i devojke, pokazali izuzetnu hrabrost.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Podvižnik manastira Visoki Dečani, iako bez vida, prenosi nebesku mudrost i postojanu veru. Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Predsednika Odeljenja za fizičku kulturu i sport Eparhije armavirske Ruske pravoslavne crkve pokreću zajednički turniri, digitalne igre i projekti koji spajaju crkve i mlade, dok filozofija vere postaje most između naroda.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.