Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
U danima koji prethode velikom prazniku Bogojavljenja, među čak obrazovanim i emancipovanim ljudima i dalje kruži čuvena praznoverna tvrdnja: „Nekršteni dani su od Božića do Bogojavljenja, kada niko ne treba da se krštava, jer u tom periodu Hristos nije bio kršten.“ Za vernika koji razmišlja logično, ovo zvuči besmisleno, ali strah i sujeverje ipak opstaju.
Teološkinja i veroučiteljka Andrea Kereš razbija ovu zabludu jasnim i smirenim objašnjenjem:
- To što 7. januara slavimo Božić, a 9. januara Hristovo krštenje, ne znači da su se tih datuma ti događaji i desili., samo ih obeležavamo tada. Između Hristovog rođenja i krštenja nije prošlo 12 dana, nego 33 godine.
Dakle, period između Božića i Bogojavljenja nije „zabranjeno vreme“ za krštenje niti magijsko razdoblje kada svet stane. On je jednostavno period obeležavanja dva odvojena, ali duboko povezana događaja u Hristovom životu.
Narodne priče koje plaše vernike
Narodno verovanje u ovim danima često ide toliko daleko da tvrdi: „U ovim danima je zemlja otvorena, mrtvi izlaze, a zajedno sa njima i razni demoni koji vladaju od trenutka kada padne mrak.“ Ili: „Tokom ovog perioda preko noći nikako ne treba izlaziti iz kuće.“
Andrea Kereš na ove tvrdnje reaguje sarkastično:
- Treća smena, jeste li čuli? Po opravdanje možete ići u vlaške krajeve.
Njena ironija jasno ukazuje koliko su ovakve tvrdnje apsurdne i koliko odudara moderna racionalnost od praznoverja koje još opstaje u pojedinim krugovima.
Privatna arhiva
Na još jednu čestu narodnu „sigurnosnu preporuku“ "Onaj ko se usudi da putuje posle zalaska sunca, kaže predanje, neće dobro proći. A ako neko baš mora da izlazi, trebalo bi da sa sobom nosi beli luk, krst, ili neki oštar predmet", Andrea ironično dodaje:
- Jer ćemo oštrim predmetom pobediti demone.
Njena duhovita kritika otkriva koliko je ovakvo verovanje više komično nego opasno, ali i koliko često strah od nepoznatog utiče na ponašanje ljudi, čak i u 21. veku.
Kako dočekati Bogojavljenje bez straha
Umesto da se plašimo nepostojećih sila ili da sledimo praznoverne običaje iz prošlosti, pravoslavlje nas uči da Bogojavljenje slavimo sa radošću i verom, razumevajući simboliku Hristovog krštenja i otkrivajući Božiju prisutnost u svetu. Strah od „zlih dana“ ne pripada veri, već sujeverju, i nema mesta među onima koji žele da žive hrišćanski život oslonjen na znanje i istinu.
U svojoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik razmatra bogatstvo duhovnih i teoloških značenja Bogojavljenja, pružajući uputstva za dublje shvatanje ove svetinje i njenog značenja za duhovni život svakog vernika.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice u drevnoj svetinji služena je sveta liturgija, a nakon pričešća usledili su praznični litijski ophod i osvećenje slavskih darova.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.