Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
U danima koji prethode velikom prazniku Bogojavljenja, među čak obrazovanim i emancipovanim ljudima i dalje kruži čuvena praznoverna tvrdnja: „Nekršteni dani su od Božića do Bogojavljenja, kada niko ne treba da se krštava, jer u tom periodu Hristos nije bio kršten.“ Za vernika koji razmišlja logično, ovo zvuči besmisleno, ali strah i sujeverje ipak opstaju.
Teološkinja i veroučiteljka Andrea Kereš razbija ovu zabludu jasnim i smirenim objašnjenjem:
- To što 7. januara slavimo Božić, a 9. januara Hristovo krštenje, ne znači da su se tih datuma ti događaji i desili., samo ih obeležavamo tada. Između Hristovog rođenja i krštenja nije prošlo 12 dana, nego 33 godine.
Dakle, period između Božića i Bogojavljenja nije „zabranjeno vreme“ za krštenje niti magijsko razdoblje kada svet stane. On je jednostavno period obeležavanja dva odvojena, ali duboko povezana događaja u Hristovom životu.
Narodne priče koje plaše vernike
Narodno verovanje u ovim danima često ide toliko daleko da tvrdi: „U ovim danima je zemlja otvorena, mrtvi izlaze, a zajedno sa njima i razni demoni koji vladaju od trenutka kada padne mrak.“ Ili: „Tokom ovog perioda preko noći nikako ne treba izlaziti iz kuće.“
Andrea Kereš na ove tvrdnje reaguje sarkastično:
- Treća smena, jeste li čuli? Po opravdanje možete ići u vlaške krajeve.
Njena ironija jasno ukazuje koliko su ovakve tvrdnje apsurdne i koliko odudara moderna racionalnost od praznoverja koje još opstaje u pojedinim krugovima.
Privatna arhiva
Na još jednu čestu narodnu „sigurnosnu preporuku“ "Onaj ko se usudi da putuje posle zalaska sunca, kaže predanje, neće dobro proći. A ako neko baš mora da izlazi, trebalo bi da sa sobom nosi beli luk, krst, ili neki oštar predmet", Andrea ironično dodaje:
- Jer ćemo oštrim predmetom pobediti demone.
Njena duhovita kritika otkriva koliko je ovakvo verovanje više komično nego opasno, ali i koliko često strah od nepoznatog utiče na ponašanje ljudi, čak i u 21. veku.
Kako dočekati Bogojavljenje bez straha
Umesto da se plašimo nepostojećih sila ili da sledimo praznoverne običaje iz prošlosti, pravoslavlje nas uči da Bogojavljenje slavimo sa radošću i verom, razumevajući simboliku Hristovog krštenja i otkrivajući Božiju prisutnost u svetu. Strah od „zlih dana“ ne pripada veri, već sujeverju, i nema mesta među onima koji žele da žive hrišćanski život oslonjen na znanje i istinu.
U svojoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik razmatra bogatstvo duhovnih i teoloških značenja Bogojavljenja, pružajući uputstva za dublje shvatanje ove svetinje i njenog značenja za duhovni život svakog vernika.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, mitropolit Teodosije služio je prazničnu liturgiju i poručio da je svaki novi priziv svedočanstvo da Duh Sveti i danas deluje među ljudima.
U unutrašnjosti monumentalnog hrasta lužnjaka nalazi se mali hram posvećen Svetoj Trojici, koji lokalni vernici čuvaju kao najveću svetinju, dok se oko njega i danas prepliću predanja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Časni pojas Presvete Bogorodice nalazi se u Hramu Svetog Save od 20. maja, a zbog ogromnog odziva vernika njegov boravak u Srbiji produžen je do 6. juna.
Beseda svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak prve sedmice po Duhovima otvara pitanje porekla biblijskih reči i trenutka u kojem, prema predanju, ljudska misao ustupa mesto božanskom nadahnuću.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da je od dolaska Pojasa Presvete Bogorodice kroz Hram Svetog Save prošlo čak 478.000 vernika, dok se redovi za poklonjenje i dalje ne smanjuju, a boravak svetinje u Beogradu traje do 6. juna.
Beseda svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak prve sedmice po Duhovima otvara pitanje porekla biblijskih reči i trenutka u kojem, prema predanju, ljudska misao ustupa mesto božanskom nadahnuću.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.