Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Vest je stigla tiho, ali je odjeknula snažno: 16. januara 2026. godine u Gospodu se upokojio Komnen Bećirović - književnik, publicista i hroničar koji je decenijama nosio i branio jednu tešku, ali uzvišenu reč: pamćenje.
Otišao je čovek koji nije pristajao na zaborav. Njegovo pero nije služilo ni prolaznim modama ni dnevnim računima, već nečemu trajnijem – svedočenju o narodu, njegovim ranama, zavetima i upornom opstajanju. Bećirović je bio od onih pisaca kod kojih se rečenica ne završava tačkom, već obavezom.
Rođen 5. aprila 1936. godine u Ljevištima u Gornjoj Morači, rano je poneo sa sobom ono gorštačko osećanje mere i dostojanstva. Studije svetske književnosti završio je u Beogradu 1956. godine, ali ga životni put nije vodio samo kroz biblioteke i univerzitetske sale. Njegov profesionalni i životni hod odveo ga je u iseljeništvo, gde je postao aktivan publicista, saradnik uglednih evropskih i svetskih medija i osnivač časopisa „Balkans-Infos“ u Francuskoj. Bio je član Udruženja novinara Švajcarske i Udruženja međunarodne štampe u Francuskoj, kao i dopisnik značajnih evropskih listova.
Reč koja nije pristajala na zaborav
Ipak, ma koliko daleko bio, njegove teme nikada nisu bile daleke. U središtu njegovog rada stajalo je ono što se ne nosi u koferu: kosovski zavet, Njegoševo delo, istorijsko pamćenje i duhovni identitet. Pisao je kao neko ko duboko zna da reči mogu da budu i zaklon i oružje - ali samo ako su iskrene i tačne.
Srpska pravoslavna crkva prepoznala je tu vrstu služenja. Za nesebičnu ljubav prema Crkvi i istrajnu borbu za očuvanje kosovskog zaveta i odbranu Njegoševe kapele, Sinod Srpske pravoslavne crkve, na predlog blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, odlikovao ga je Ordenom Svetog Petra Cetinjskog. Orden mu je uručen 28. avgusta 2016. godine. To priznanje nije bilo tek formalni čin, već potvrda jednog dugog i često usamljenog puta.
Osam godina kasnije, 4. oktobra 2024. godine, u njegovoj porodičnoj kući u Ljevištima, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio mu je Orden Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca, u znak zahvalnosti za višedecenijsku borbu za očuvanje Njegoševe kapele na Lovćenu i Njegoševog zaveta. Bilo je to priznanje čoveku koji je znao da se neke bitke ne dobijaju brzinom, već istrajnošću.
Svedok vremena koji nije ćutao
Komnen Bećirović nije bio samo svedok, već i učesnik vremena u kojem su se istine često gurale na marginu. Njegovi tekstovi ostaju kao opomena da se identitet ne čuva bukom, već tihim, upornim radom – i spremnošću da se plati cena takve vernosti.
U znak sećanja na njegov lik i delo, Eparhija niška podseća na njegov tekst „Susret sa ocem Justinom Popovićem“ – susret koji danas dobija dodatnu, gotovo zavetnu dimenziju. Jer oni koji su život posvetili istini retko zaista odlaze; oni samo pređu u tišinu iz koje njihova reč još jasnije govori.
Komnen Bećirović sada počiva tamo gde se ne mere tiraži i tiraže, već svedočanstva.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U besedi za utorak drugesedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva uzaludnost nasrtaja na Božji naum i kako se sila nasilnika kroz vekove lomila pred istinom koja neprestano raste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Lava I i Svete mučenike Evtropija, Kleonika i Vasiliska po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Katarinu Dreksel, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu se završava drugi dan Purima.
Dok rakete padaju širom Persijskog zaliva i region drhti pred eskalacijom sukoba, patrijarh moskovski i cele Rusije ističe važnost snage, vere i istrajnosti u trenucima neizmernog gubitka.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
U besedi za utorak drugesedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva uzaludnost nasrtaja na Božji naum i kako se sila nasilnika kroz vekove lomila pred istinom koja neprestano raste.
Dok rakete padaju širom Persijskog zaliva i region drhti pred eskalacijom sukoba, patrijarh moskovski i cele Rusije ističe važnost snage, vere i istrajnosti u trenucima neizmernog gubitka.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Nakon akcije u Suvom Grlu, Crkva upozorava da se malobrojne zajednice dovode na ivicu izdržljivost i apeluje da se spreči produbljivanje straha među porodicama koje su odlučile da ostanu na svojim ognjištima.
Od jednostavnog testa i sezonskog povrća do mirisa bosiljka iz rerne - donosimo detaljan recept za lagano, zdravo jelo bez mrsnih namirnica koje se priprema brzo, a nestaje sa stola još brže.
Tumačeći događaj iz Jevanđelja o Jairovoj kćeri, veliki srpski duhovnik govori o veri koja razbija sumnju, o zabludi onih koji se podsmevaju Hristovim rečima i o jedinoj sigurnosti koja nadživljuje grob.