Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Vest je stigla tiho, ali je odjeknula snažno: 16. januara 2026. godine u Gospodu se upokojio Komnen Bećirović - književnik, publicista i hroničar koji je decenijama nosio i branio jednu tešku, ali uzvišenu reč: pamćenje.
Otišao je čovek koji nije pristajao na zaborav. Njegovo pero nije služilo ni prolaznim modama ni dnevnim računima, već nečemu trajnijem – svedočenju o narodu, njegovim ranama, zavetima i upornom opstajanju. Bećirović je bio od onih pisaca kod kojih se rečenica ne završava tačkom, već obavezom.
Rođen 5. aprila 1936. godine u Ljevištima u Gornjoj Morači, rano je poneo sa sobom ono gorštačko osećanje mere i dostojanstva. Studije svetske književnosti završio je u Beogradu 1956. godine, ali ga životni put nije vodio samo kroz biblioteke i univerzitetske sale. Njegov profesionalni i životni hod odveo ga je u iseljeništvo, gde je postao aktivan publicista, saradnik uglednih evropskih i svetskih medija i osnivač časopisa „Balkans-Infos“ u Francuskoj. Bio je član Udruženja novinara Švajcarske i Udruženja međunarodne štampe u Francuskoj, kao i dopisnik značajnih evropskih listova.
Reč koja nije pristajala na zaborav
Ipak, ma koliko daleko bio, njegove teme nikada nisu bile daleke. U središtu njegovog rada stajalo je ono što se ne nosi u koferu: kosovski zavet, Njegoševo delo, istorijsko pamćenje i duhovni identitet. Pisao je kao neko ko duboko zna da reči mogu da budu i zaklon i oružje - ali samo ako su iskrene i tačne.
Srpska pravoslavna crkva prepoznala je tu vrstu služenja. Za nesebičnu ljubav prema Crkvi i istrajnu borbu za očuvanje kosovskog zaveta i odbranu Njegoševe kapele, Sinod Srpske pravoslavne crkve, na predlog blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, odlikovao ga je Ordenom Svetog Petra Cetinjskog. Orden mu je uručen 28. avgusta 2016. godine. To priznanje nije bilo tek formalni čin, već potvrda jednog dugog i često usamljenog puta.
Osam godina kasnije, 4. oktobra 2024. godine, u njegovoj porodičnoj kući u Ljevištima, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio mu je Orden Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca, u znak zahvalnosti za višedecenijsku borbu za očuvanje Njegoševe kapele na Lovćenu i Njegoševog zaveta. Bilo je to priznanje čoveku koji je znao da se neke bitke ne dobijaju brzinom, već istrajnošću.
Svedok vremena koji nije ćutao
Komnen Bećirović nije bio samo svedok, već i učesnik vremena u kojem su se istine često gurale na marginu. Njegovi tekstovi ostaju kao opomena da se identitet ne čuva bukom, već tihim, upornim radom – i spremnošću da se plati cena takve vernosti.
U znak sećanja na njegov lik i delo, Eparhija niška podseća na njegov tekst „Susret sa ocem Justinom Popovićem“ – susret koji danas dobija dodatnu, gotovo zavetnu dimenziju. Jer oni koji su život posvetili istini retko zaista odlaze; oni samo pređu u tišinu iz koje njihova reč još jasnije govori.
Komnen Bećirović sada počiva tamo gde se ne mere tiraži i tiraže, već svedočanstva.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Na Svetouspenskom groblju u Somboru, u tišini i molitvenom zajedništvu, okupili su se prijatelji, monasi i vernici da isprate majku igumana Haritona, dok je patrijarh podsetio na duboku istinu o životu, smrti i večnoj ljubavi koju donosi vera.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Podvižnik manastira Visoki Dečani, iako bez vida, prenosi nebesku mudrost i postojanu veru. Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Predsednika Odeljenja za fizičku kulturu i sport Eparhije armavirske Ruske pravoslavne crkve pokreću zajednički turniri, digitalne igre i projekti koji spajaju crkve i mlade, dok filozofija vere postaje most između naroda.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.