Krštenje Gospoda je nazvano Bogojavljenjem zato što je u njemu tako očigledno javio sebe jedini istiniti Bog, u Trojici proslavljani: Bog Otac – glasom sa neba, Bog Sin ovaploćeni – krštenjem, Bog Duh Sveti – silaskom na Krštavanog.
Tu je objavljena i tajna odnosa Lica Prasvete Trojice. Bog Duh Sveti od Oca ishodi i na Sinu počiva, premda i ne ishodi od Njega. Ovde je pokazano da je Ovaploćenje, kao domostroj spasenja, izvršeno ovaploćenim Bogom Sinom, uz saprisustvo Duha Svetog i Boga Oca.
Objavljeno je da je spasenje moguće jedino u Gospodu Isusu Hristu, blagodaću Svetog Duha, po blagovoljenju Oca. Sve hrišćanske tajne sijaju ovde svojom božanstvenom svetlošću i prosvećuju umove i srca onih koji sa verom provode ovaj veliki praznik.
Priđite, potecimo umom gore i pogruzimo se u sagledavanje tajni našeg spasenja pevajući: „Dok si se krštavao u Jordanu, Gospode, javilo se proslavljenje Trojice, javilo se spasenje naše od Trojice ustrojeno, koje nas trojično spasava“.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Uspomena na najuzvišeniji trenutak u životu Gospoda, krštenje Isusa Hrista, ove godine obeležena je smanjenim brojem vernika, ali sa nezamenjivom verom koja ne prestaje da svetli, uprkos ratnim dešavanjima koja potresaju Bliski istok.
Iako nose isti naziv, samo jedan se obeležava kao zaseban praznik, a običaji i post vezani za Krstovdan temelje se na različitim teološkim principima i nose drugačiju simboliku.
Na praznik u kojem priroda postaje svetinja, a voda nosi Božju moć, Srpska pravoslavna crkva slavi uspomenu na Krštenje Hristovo i silazak Duha Svetoga, dok osvećena voda postaje izvor duhovne i lekovite snage za verne.