ON JE SRPSKOM NARODU DAO HRIŠĆANSKU DUŠU: Danas slavimo Svetog Savu - prosvetitelja i prvog srpskog arhiepiskopa
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
U crkvenom kalendaru nema ničeg slučajnog, ali ima mnogo toga što se ne vidi na prvi pogled. Tako i Savindan - jedan od najsnažnijih stubova našeg pamćenja - ne stoji tamo gde bismo ga, vođeni prostom logikom datuma, očekivali. Sveti Sava se upokojio 25. januara, ali ga Crkva slavi 27. januara. Dva dana razlike deluju kao sitnica, a u stvari otvaraju važno pitanje: zašto se prvi arhiepiskop srpski ne proslavlja na dan smrti, kao gotovo svi drugi svetitelji?
Odgovor na to pitanje daje sveštenik Marko Jeftić, i on vodi pravo u samo središte crkvenog poretka i smisla bogosluženja.
Otac Marko podseća da je Sveti Sava preminuo 25. (12. po starom kalendaru) januara 1236. godine u tadašnjoj bugarskoj carskoj prestonici Velikom Trnovu, od posledica upale pluća. Ipak, datum molitvenog proslavljanja u Crkvi pomeren je na 27. januar. Razlog nije ni istorijski hir ni naknadna korekcija, već bogoslužbeni red: trebalo je da se do kraja završi praznični krug Bogojavljenja, čije je Odanije 26. januara.

- Datum molitvenog proslavljanja pomeren je sa 25. na 27. januar, kako bi prošla bogoslužbena proslava Bogojavljenja, čije je Odanije, tj. završetak proslavljanja, 26. januara. To je učinjeno da bi proslava Savindana bila bogoslužbeno kompletna i neometana himnografijom i bogoslužbenom proslavom Bogojavljenja - objašnjava otac Marko.
On zatim skreće pažnju na još jednu važnu stvar: Crkva ne meri praznike samo kalendarom, nego smislom koji nose.
- I kao što Božić ne proslavljamo na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, već na dan na koji je Crkva želela da pokaže da je Hristos jedino Nepobedivo Sunce, kao što datum Vaskrsa određujemo astronomski, tako i Savindan slavimo ne na dan smrti, već na dan u koji je ovaj svetitelj mogao da ima službu i proslavljanje koje zaslužuje. Suština je mnogo bitnija od forme.
U tome je i ključ cele stvari. Savindan nije pomeren da bi bio "zgodniji", već da bi bio potpun. Ne slavi se datum, nego svetitelj. Ne obeležava se trenutak smrti, nego prisustvo koje traje. I zato Sveti Sava u crkvenom kalendaru ne stoji tamo gde bi stajao po ljudskoj logici, nego tamo gde može da se proslavi onako kako dolikuje - bez žurbe, bez preklapanja, sa punim glasom Crkve. Ako je nečiji život bio u službi smisla, a ne forme, onda je prirodno da se i njegov praznik pamti na isti način.
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski. U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe. Stjuardesa koja je preživela nemoguće pronašla je snagu u veri i ikoni Svetog Save, čineći Savindan danom svog spasitelja. Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
ON JE SRPSKOM NARODU DAO HRIŠĆANSKU DUŠU: Danas slavimo Svetog Savu - prosvetitelja i prvog srpskog arhiepiskopa
SAMO OVE DVE STVARI KADA BI NAUČILI – SRBI BI ŽIVELI U MIRU, LJUBAVI I BLAGOSTANJU: Sveti Sava nam je ostavio amanet, još samo da ga poslušamo
ČUDO BOŽJE NA 10.000 METARA IZNAD ZEMLJE – KAKO JE SVETI SAVA SPASAO VESNU VULOVIĆ: Nakon što je jedina preživela pad aviona, svaki naredni Savindan je slavila
DANAS SE NAD SRBIJOM OTVARAJU VRATA NEBESKOG SVETA: Molitva Svetom Savi koju bi svaki Srbin bar jednom trebalo da pročita
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
U pravoslavnoj duhovnosti postoji jedno važno pravilo vezano za post.
U besedi za subotu 3. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da samo poznavanje vere ne donosi spasenje.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U besedi za subotu 3. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da samo poznavanje vere ne donosi spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu prepodobnomučenicu Evdokiju po starom i Prepodobnog Benedikta Nursijskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svete Matilde, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Pouka svetogorskog starca koja menja pogled na razgovor i unutrašnji mir.