ON JE SRPSKOM NARODU DAO HRIŠĆANSKU DUŠU: Danas slavimo Svetog Savu - prosvetitelja i prvog srpskog arhiepiskopa
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
U crkvenom kalendaru nema ničeg slučajnog, ali ima mnogo toga što se ne vidi na prvi pogled. Tako i Savindan - jedan od najsnažnijih stubova našeg pamćenja - ne stoji tamo gde bismo ga, vođeni prostom logikom datuma, očekivali. Sveti Sava se upokojio 25. januara, ali ga Crkva slavi 27. januara. Dva dana razlike deluju kao sitnica, a u stvari otvaraju važno pitanje: zašto se prvi arhiepiskop srpski ne proslavlja na dan smrti, kao gotovo svi drugi svetitelji?
Odgovor na to pitanje daje sveštenik Marko Jeftić, i on vodi pravo u samo središte crkvenog poretka i smisla bogosluženja.
Otac Marko podseća da je Sveti Sava preminuo 25. (12. po starom kalendaru) januara 1236. godine u tadašnjoj bugarskoj carskoj prestonici Velikom Trnovu, od posledica upale pluća. Ipak, datum molitvenog proslavljanja u Crkvi pomeren je na 27. januar. Razlog nije ni istorijski hir ni naknadna korekcija, već bogoslužbeni red: trebalo je da se do kraja završi praznični krug Bogojavljenja, čije je Odanije 26. januara.

- Datum molitvenog proslavljanja pomeren je sa 25. na 27. januar, kako bi prošla bogoslužbena proslava Bogojavljenja, čije je Odanije, tj. završetak proslavljanja, 26. januara. To je učinjeno da bi proslava Savindana bila bogoslužbeno kompletna i neometana himnografijom i bogoslužbenom proslavom Bogojavljenja - objašnjava otac Marko.
On zatim skreće pažnju na još jednu važnu stvar: Crkva ne meri praznike samo kalendarom, nego smislom koji nose.
- I kao što Božić ne proslavljamo na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, već na dan na koji je Crkva želela da pokaže da je Hristos jedino Nepobedivo Sunce, kao što datum Vaskrsa određujemo astronomski, tako i Savindan slavimo ne na dan smrti, već na dan u koji je ovaj svetitelj mogao da ima službu i proslavljanje koje zaslužuje. Suština je mnogo bitnija od forme.
U tome je i ključ cele stvari. Savindan nije pomeren da bi bio "zgodniji", već da bi bio potpun. Ne slavi se datum, nego svetitelj. Ne obeležava se trenutak smrti, nego prisustvo koje traje. I zato Sveti Sava u crkvenom kalendaru ne stoji tamo gde bi stajao po ljudskoj logici, nego tamo gde može da se proslavi onako kako dolikuje - bez žurbe, bez preklapanja, sa punim glasom Crkve. Ako je nečiji život bio u službi smisla, a ne forme, onda je prirodno da se i njegov praznik pamti na isti način.
Sava je izdejstvovao kod cara i patrijarha nezavisnost srpske crkve, i postao prvi arhiepiskop srpski. U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe. Stjuardesa koja je preživela nemoguće pronašla je snagu u veri i ikoni Svetog Save, čineći Savindan danom svog spasitelja. Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
ON JE SRPSKOM NARODU DAO HRIŠĆANSKU DUŠU: Danas slavimo Svetog Savu - prosvetitelja i prvog srpskog arhiepiskopa
SAMO OVE DVE STVARI KADA BI NAUČILI – SRBI BI ŽIVELI U MIRU, LJUBAVI I BLAGOSTANJU: Sveti Sava nam je ostavio amanet, još samo da ga poslušamo
ČUDO BOŽJE NA 10.000 METARA IZNAD ZEMLJE – KAKO JE SVETI SAVA SPASAO VESNU VULOVIĆ: Nakon što je jedina preživela pad aviona, svaki naredni Savindan je slavila
DANAS SE NAD SRBIJOM OTVARAJU VRATA NEBESKOG SVETA: Molitva Svetom Savi koju bi svaki Srbin bar jednom trebalo da pročita
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Liturgijom, slavskim darovima i dečjom akademijom obeležen Savindan, praznik svetitelja koji je srpskom narodu ostavio neprolazno nasleđe vere, znanja i ljubavi
Odluka direktorke Osnovne škole „Anta Bogićević“ da onemogući verski obred na dan školske slave izazvala je buru nezadovoljstva u Loznici i glasnu reakciju Eparhije šabačke.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Stjuardesa koja je preživela nemoguće pronašla je snagu u veri i ikoni Svetog Save, čineći Savindan danom svog spasitelja.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Stjuardesa koja je preživela nemoguće pronašla je snagu u veri i ikoni Svetog Save, čineći Savindan danom svog spasitelja.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?
Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.