ZAŠTO VEĆINA LJUDI POGREŠNO DOŽIVLJAVA BOŽIĆ: Otac Miloš Vesin otkriva ono o čemu nas ne uče u školama
Protojerej-stavrofor dr Miloš Vesin objašnjava kako tolerancija i trpljenje u svakodnevnom životu otkrivaju istinsku ljubav.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Postoje praznici koji se ne mogu smestiti u jedan dan, čak ni u tri. Njihova suština jednostavno ne pristaje u okvir kalendarskog kvadratića, koliko god on bio crven. Božić u Pravoslavnoj crkvi upravo je takav: ne dočekuje se, ne proslavlja i ne ispraća u jednom dahu, već se razliva kroz čitav niz dana koji imaju zajedničko ime - božićni praznici ili sveti dani.
U crkvenom poretku, to je posebno vreme posvećeno radosti zbog rođenja Isusa Hrista. Ono počinje na Božić, 7. januara, i traje sve do 17. januara, zaključno sa danom uoči Bogojavljenja. Ti dani čine zaokruženu celinu, zbog čega se u tom razdoblju ne posti ni sredom ni petkom: radost ne trpi prekide, niti se meri uobičajenim sedmičnim ritmom.
Koreni ovakvog prazničnog rasporeda sežu u prve vekove hrišćanstva. Drevna Crkva je Rođenje Hristovo i Njegovo Krštenje slavila istog dana. Tek u 4. veku ta dva praznika bivaju razdvojena, a između njih se postepeno oblikuje poseban period - dani koji su produženo slavlje jednog istog čuda.
Zato Crkva u tim danima ne poziva vernike samo na bogosluženja, već i na radost koja se deli: na posete, na pesmu, na susrete sa rodbinom i prijateljima, ali i na dela milosrđa. I zato se ne govori „dobar dan“, nego se ispoveda vera u nekoliko reči: „Mir Božji, Hristos se rodi“ - i odgovara: „Mir Božji, vaistinu se rodi“.
Ipak, granice postoje. Pravoslavna crkva u ovom periodu izričito zabranjuje proricanje sudbine, jer to ne pripada hrišćanskom predanju, već starim paganskim navikama. Isto važi i za venčanja: ona se tokom božićnih praznika ne obavljaju, jer se, po crkvenom shvatanju, radost rođenja Hristovog ne sme zaseniti bilo kakvom telesnom i zemaljskom radošću.
Zato su božićni praznici nešto više od produženog slavlja. Oni su podsećanje da postoje događaji koji ne mogu da se „odrade“ u jednom danu, niti da se svedu na običaj. U tih deset dana Crkva, tiho ali uporno, uči čoveka kako izgleda radost koja ne žuri - i koja ne prolazi.
Protojerej-stavrofor dr Miloš Vesin objašnjava kako tolerancija i trpljenje u svakodnevnom životu otkrivaju istinsku ljubav.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Od povratka sa liturgije i lomljenja česnice do molitve, zajedništva i jela pripremljenih s merom - priča o prazničnoj trpezi koja ne počiva na obilju, već na smislu, zahvalnosti i porodičnoj slozi.
Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.