Na dan kada Crkva slavi Rođenje Hristovo, beseda vladike Nikolaja Velimirovića podseća nas da je tajna Božijeg dolaska u svet veća od svakog ljudskog razumevanja. Iz večnosti u vreme, iz prestola slave u skromnu pećinu, Sin Božiji dolazi da osvetli tamu sveta i nahrani duše onih koji tragaju za istinom. U njegovim rečima čuje se i mir i poziv: svet se menja tamo gde Bog postaje Hleb života.
Beseda o rođenju Gospoda Sina Božijeg
Izađoh od oca i dođoh na svijet. (Jov. 16,28)
Sin Božiji jedinorodni, braćo, rođen u večnosti od Oca bez matere, rodi se u vremenu od matere bez oca. Ono prvo rođenje nedokučena je tajna Svete Trojice u večnosti, ovo drugo nedokučena je tajna sile i čovekoljublja Božijeg u vremenu. Najveća tajna u vremenu odgovara najvećoj tajni u večnosti.
Ne ulazeći s malenom svećom našega razuma u ovu najveću tajnu, zadovoljimo se, braćo, saznanjem da je naše spasenje poteklo ne od čoveka i ne od zemlje, nego od najviših visina božanskoga nevidljivog sveta. Tolika je milost Božija i toliko je dostojanstvo čovekovo, da je sam Bog Sin spustio se iz večnosti u vreme, s neba na zemlju, s prestola slave u pećinu ovčarsku, samo da ljude spase, od greha očisti i u Raj povrati.
Izađoh od Oca, gde imadoh sve, i dođoh na svet, koji mi ne može ništa dati. U pećini se rodi Gospod, da pokaže da je ceo svet jedna tamna pećina, koju samo On jedini može osvetliti. U Vitlejemu se rodi Gospod – a Vitlejem znači dom hleba – da pokaže da je On jedini hleb života, dostojan pravih ljudi.
O Gospode Isuse, prevečni Sine Boga Živoga, i Sine Deve Marije, osvetli nas i nahrani nas Tobom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 30. četvrtak po Duhovima donosi priču o odluci koja je iznedrila čoveka bez mrlje pred narodom i pred Bogom, i postavlja pitanje koje i danas tiho uznemirava savest.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
U besedi za 30. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako revnost i vera jednog smrtnika mogu otkriti Božju silu i čuda koja i danas nadilaze razum.
Kroz sudbinu pravednog Jova, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog otvara pitanje lične odgovornosti pred Bogom u času kada nema kome da se čovek požali.
Kroz priču o proroku Danilu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto vera slabi onda kada mislimo da smo sigurni i kako se stiče unutrašnja snaga koja ne popušta ni pred moći ni pred strahom.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.