ZAŠTO VEĆINA LJUDI POGREŠNO DOŽIVLJAVA BOŽIĆ: Otac Miloš Vesin otkriva ono o čemu nas ne uče u školama
Protojerej-stavrofor dr Miloš Vesin objašnjava kako tolerancija i trpljenje u svakodnevnom životu otkrivaju istinsku ljubav.
Srpska pravoslavna crkva 11. januara molitveno se seća mučeničkog stradanja dece u gradu Hristovog rođenja.
U crkvenom kalendaru postoje dani pred kojima čovek spontano zaćuti. Jedan od takvih dana je 11. januar, kada Srpska pravoslavna crkva obeležava praznik Svetih 14.000 mladenaca Vitlejemskih - dan koji nije samo molitveno sećanje na davni zločin, već i podsećanje na cenu straha, na to dokle čovek može da ide kada mu vlast postane važnija od svega, pa i od života nedužnih.
Priča počinje tamo gde se, po Jevanđelju, radost tek bila rodila. Mudraci sa Istoka, koji su došli da se poklone novorođenom Hristu, ne vraćaju se Irodu, kako im je on naredio, već se, po zapovesti anđela, drugim putem vraćaju u svoju zemlju. Ta, naizgled mala, promena puta u Irodu budi ono najgore. U strahu da će izgubiti presto, u sumnji da se negde pojavio „novi car“, donosi odluku koja će zauvek obeležiti njegovo ime.
Njegova zapovest bila je kratka i jeziva: da se u Vitlejemu i okolini pobiju sva deca do dve godine. I nije ostala mrtvo slovo na papiru. Vojnici su krenuli od kuće do kuće. Neka deca su posečena mačem, neka razbijena o kamen, neka zgažena, neka udavljena. Nad gradom se podigao plač koji, kako svedoči Pismo, dopire do nebesa: „Glas u Rami ču se, plač i ridanje i naricanje mnogo, Rahila oplakuje decu svoju i neće da se uteši, jer ih nema.“
To se dogodilo godinu dana posle Hristovog rođenja, na dan koji danas pamtimo kao 11. januar.
Irod se, međutim, nije zaustavio. U svojoj pomami tragao je za detetom za koje je verovao da mu preti. Posumnjao je čak i u Jovana, sina Zaharijinog. Kada mu Zaharija nije predao dete, naredio je da i sam Zaharija bude ubijen u hramu. Da nije ubrzo po Sretenju preminuo, ista sudbina bi, po predanju, snašla i svetog Simeona Bogoprimca.
Krvavi krug se širio. Irod se potom okrenuo i protiv starešina koji su mu govorili gde se, po proročanstvu, Mesija ima roditi. Ubijeni su Irkan, prvosveštenik, i sedamdeset staraca iz Sinedriona. Zlo koje je pokrenuo više nije moglo da se zaustavi. Ubrzo su stradali i njegov brat, i sestra, i žena, i tri sina. Kao da je sam sebe gurao u ponor.
Na kraju, po crkvenom predanju, stigla ga je i kazna. Telo mu se raspadalo još za života: tresao se, noge su mu oticale, iz rana mu je curio gnoj, u njemu su se pojavili crvi, a smrad je bio nepodnošljiv. Čak i tada, u poslednjim trenucima, nije našao snage za kajanje. Naredio je da se pobiju oni za koje je mislio da bi se mogli obradovati njegovoj smrti, samo da radost ne bi nadjačala njegov odlazak. Tako je, kako svedoči predanje, završio čovek koji je poverovao da se strah može sačuvati nasiljem.
Crkva danas ne pominje Iroda da bi raspirivala mržnju, već da bi pokazala dokle vodi kada se čovek odrekne savesti. U središtu ovog praznika nisu ni politika ni vlast, već deca - bezimeni mali mučenici, čiji je jedini „greh“ bio to što su se rodili u pogrešno vreme i na pogrešnom mestu.
Zato je 11. januar dan tihe, ali duboke tuge. Dan kada se vernici sećaju da vera nije samo radost Božića, već i krst koji dolazi posle njega. I dan kada se, gledajući u stradanje vitlejemske dece, svako može zapitati koliko je krhak mir kada se gradi na strahu - i koliko je dragocen svaki život koji nam je poveren.
Protojerej-stavrofor dr Miloš Vesin objašnjava kako tolerancija i trpljenje u svakodnevnom životu otkrivaju istinsku ljubav.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Srpska pravoslavna crkva 10. januara molitveno se seća hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece, koji nisu odustali od Hrista i ostavili večni trag hrabrosti i vere.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Susret srpskog i jerusalimskog patrijarha u srcu hrišćanstva učvrstio duhovne veze i uputio snažnu poruku nade u izazovnim vremenima.
Izložba u RTS klubu otkriva bogatstvo običaja i umeće izrade obrednih hlebova, dok festival „Česnica“ povezuje narode kroz zajedničku ljubav prema ovoj svetkovini.
U duhovnom skupu u tuzlanskom Sabornom hramu, mitropolit zvorničko-tuzlanski je na jedinstven način osvetlio dublje značenje Rođenja Hristovog, pozivajući verne na duhovni preokret u borbi sa zlom i težnji za spasenjem.
Ovaj veliki hrišćanski praznik posvećen je dvojici najznačajnijih Hristovih učenika, prvih propovednika Jevanđelja i revnitelja vere, koji su svoj život položili za Hrista i stradali istog dana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetih besrebrenika Kira i Jovana po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta velikomučenica Efimija. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Benedikta, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Kir i Jovan u pravoslavlju se nazivaju besrebrenicima, jer su kao lekari pomagali ljudima bez ikakve nadoknade, služeći bolesnima iz ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Sampsona Stranoprimca po starom i Svete 45 mučenika iz Nikopolja po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih prvomučenika Kine, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
U besedi za subotu 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da molitva, trpljenje ili milosrđe sami po sebi nisu dovoljni, već da svetost nastaje kada se sve vrline sjedine u ljubavi prema Bogu.
Probajte riblje ćufte po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara", pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za subotu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Ignjatija Bogonosca.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.