KAKO DA ZAPOČNETE DAN, A DA VAM BUDE DO ŽIVOTA: Otac Rafailo kaže da je ključ u tome da čim ustanete ništa ne pipate, a evo i zašto
Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana, kaže otac Rafailo.
Susret srpskog i jerusalimskog patrijarha u srcu hrišćanstva učvrstio duhovne veze i uputio snažnu poruku nade u izazovnim vremenima.
Sveti grad Jerusalim, srce hrišćanstva i večni simbol duhovnog nasleđa, 31. marta 2025. godine u Svetu Zemlju stigao je srpski patrijarh Porfirije na pokloničko putovanje. Njegov dolazak predstavljao je izraz duboke vere i duhovne povezanosti s mestima gde su se odigrali ključni događaji spasenja.
Na aerodromu Ben Gurion u Tel Avivu dočekali su ga mitropolit kapitolijadski Isihije, iguman manastira Časnog Krsta arhimandrit Hristodul i ambasador Republike Srbije Miroljub Petrović.
U prepodnevnim časovima, u sedištu Jerusalimske patrijaršije, jerusalimski patrijarh Teofil III srdačno je dočekao visokog gosta iz Srbije. Ovaj susret nije bio samo izraz bratske ljubavi, već i potvrda duhovnog jedinstva u izazovnim vremenima.
- Vaša Svetosti, sa radošću dočekujemo Vas i Vašu sveštenu pratnju na mestu po kojem su hodile noge našeg Spasitelja Isusa Hrista, na mestu osvećenom Svetim Telom i Časnom Krvlju Njegovom - rekao je patrijarh Teofil, naglasivši značaj Jerusalima za hrišćanski svet. Njegove reči podsetile su na značaj molitve i zajedništva među pravoslavnim narodima.
Patrijarh Porfirije je uzvratio rečima zahvalnosti i duhovne povezanosti:
- Svaki hrišćanin, a posebno sveštenik i episkop, kada dolazi u Svetu Zemlju, oseća da se vraća u dom Oca nebeskog. Gde god da smo, duhovno osećamo da je ovo naš dom, jer je upravo ovde osnovana Crkva Hristova i ovde je njena istina i punoća.
U znak blagoslova i prijateljstva, patrijarh Teofil darovao je patrijarhu Porfiriju triptih sa panagijama, dok su članovi njegove pratnje primili prigodne darove. Ovaj trenutak duhovnog zajedništva bio je uvod u dalju molitvenu putanju srpskog patrijarha, koji će posetiti neke od najvećih hrišćanskih svetinja: Hram Hristovog Rođenja u Vitlejemu, manastir Svetog Save Osvećenog i Hram Vaskrsenja Hristovog u Jerusalimu. Upravo u ovoj najvećoj svetinji, u Hramu Vaskrsenja Hristovog, patrijarsi Porfirije i Teofil zajedno će služiti svetu liturgiju pređeosvećenih darova, kao simbol jedinstva pravoslavne crkve.
Nakon prijema, u zdanju Jerusalimske Patrijaršije upriličen je svečani ručak, na kojem su, uz patrijarhe, prisustvovali i arhijereji obe patrijaršije, kao i članovi srpske delegacije. Razgovori vođeni u ovom duhovnom ambijentu odražavali su molitveni duh susreta.
Poseta patrijarha Porfirija Jerusalimu nije bila samo pokloničko putovanje, već i svedočanstvo vere, ljubavi i jedinstva među pravoslavnim narodima. U vremenu izazova, ovaj susret nosi poruku nade i snage za dalje svedočenje Jevanđelja.
Po tim prvim pomislima će se odvijati i umna aktivnost tog dana, kaže otac Rafailo.
Posle godina nesuglasica, Antiohijska i Jerusalimska patrijaršija obnovile su punoću crkvenog jedinstva u srcu Katara, šaljući snažnu poruku nade i zajedništva pravoslavnim vernicima širom sveta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Kasnije smo ga prodali i kupili kvad, jer je praktičniji za život ovde u manastiru, kaže Ana uz smešak o sudbini moćne "mašine"!
Prvo muk, a onda su svi poskakali, kao šta je sa tobom, jesi bolesna, trebaju li ti pare, kakve probleme imaš, je l te ostavio dečko... Najlakše je to primila majka, sa njom sa uvek bila bliska, odmah me je podržala, tata je bio besan kao ris, to je teško podneo, posle se pomirio, dolazio je čak u manastir da nam pomaže, priča Mati Ekaterina Komnenić o tome kako su njeni najbliži prihvatili odluku da se zamonaši.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Reditelj otkrio da su oba dela već snimljena u Italiji, a priča će biti nelinearna i obuhvatiće motive pakla, Šeola, pada anđela i porekla Satane. Premijera prvog dela zakazana je za Spasovdan 2027.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U manastiru u kojem je Gojko Stojčević dobio monaško ime Pavle, na Krstovdan su se okupili vernici, umetnici i poštovaoci njegovog života i dela.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.