Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Tokom svog života glumac Gojko Baletić ostvario je brojne profesionalne i lične poduhvate. Ipak, ono po čemu će široj javnosti ostati upamćen jeste uloga najstarijeg sina Mite Pantića iz kultnog filmskog serijala „Tesna koža“.
Samo malobrojni znaju da je ovaj talentovani umetnik, kada se kamere ugase i svetla na pozorišnoj sceni utihnu, posvećen veri i tradiciji. Posle hodočašća u Svetu zemlju, stekao je i titulu hadžije.
– Stalo mi je do porekla. Dobro sam proučio i očevu i majčinu stranu. To sam preneo i svome sinu, da ne može niko da ga kupi za 30 srebrenjaka. Otac Vojislav je rođen u Radovišu. Baletići su iz Crne Gore, okolina Nikšića i Slanog jezera. Oni su za vreme stare Jugoslavije, 1922, kolonizovali Makedoniju i zaglavili u Radovišu. Tamo su sahranjene 33 glave Baletića, malarija ih je pokosila – pričao je ovaj dramski umetnik ranije.
Foto printskrin/yotutube.com/srpska kinematografija
Publika Gojka Baletića najviše pamti po ulozi najstarijeg sina Mite Pantića iz kultnog filmskog serijala "Tesna koža".
Svoj život i porodičnu istoriju Gojko je pažljivo povezivao sa verom.
– Deda mi je bio gradonačelnik Dračeva i na kraju su prešli u Skoplje. Moj deda je bio Toma Nikolić, za vreme rata su se prezivali Nikolov, a posle toga Nikolovski. Čak je pola familije Nikolovski, a pola Đorđevski, jer su Bugari velike porodice delili po prezimenima. Kako ti se zvao deda? Nikola. A pradeda? Đorđe. Aha, pola familije Nikolovski, a pola Đorđevski. A počeli smo od Nikolića. Ako si me pratila šta sam ti pričao… – dodao je.
Porodični život, međutim, doneo je i iskušenja.
– Ja sam sedam godina bio u braku sa našom čuvenom kostimografkinjom. Čuj, našom, svetskom kostimografkinjom Bojanom Nikitović, sa kojom imam sina Vuk. Razvod mi je jako teško pao. Bila je to traumatična i gorka pilula i stvarno mislim da ljudi treba da urade sve da spreče to, a ne da se samo okrenu i odu. A posle trpe ljudi, a naročito deca – rekao je glumac.
U trenucima najveće unutrašnje krize, Gojko je pronašao put ka miru kroz pravoslavlje.
– Bio sam u teškom stanju i javio mi se glas da treba da odem u Hilandar. To je bilo pre 25 godina i bilo je teško doći, jer je bilo dosta začkoljica i papirologije. Ostao sam 20 dana. Obilazio sam manastire na Svetoj gori. Posetio sam naše isposnike u Karulji. Bio sam na liturgijama, družio se, radio i sve me je to taklo u srce. Jednog trenutka sam osetio da me je Bog takao u srce i Duh Sveti.
Фондација "Задужбина Светог манастира Хиландара
Manastir Hilandar
Kada sam se vratio, prvi put sam zadobio jednu veliku blagodet, koja se vremenom krnji. Krenuo sam da idem svake godine, mene je bratstvo Hilandara jako lepo primilo i ja im blagodarim na tome. Hilandar me je sačuvao da budem živ kao čovek i pametniji. Vaspitao me je. Nisam više mogao bez toga da živim – rekao je Gojko.
Gojko je svoj put duhovnog sazrevanja proširio i kroz hodočašća izvan Hilandara.
– Od 2004. godine nosim titulu hadžije. U organizaciji pokloničke agencije SPC Dobročinstvo otišao sam u Jerusalim. Krenuli smo iz Beograda – Vaznesenska crkva. Proveo sam petnaest dana u Svetoj zemlji. Jedanaest dana sam bio u Jerusalimu, tri u Galileji i jedan u Tel Avivu – objasnio je glumac.
Za Gojka Baletića, hiljadu profesionalnih dostignuća i životnih izazova nadilaze trenuci kada duša susretne svetost. Njegovo iskustvo u Hilandaru, ali i hodočašća u Jerusalim, oblikovali su ga u čoveka koji ne samo da poznaje istoriju svoje porodice, već i njenu duhovnu dubinu, čuvajući veru i tradiciju za buduće generacije.
Kamen temeljac je naziv za stenu koja se nalazi ispod Kupole na steni, islamskog svetilišta koje je po toj steni i dobilo ime a koje je smešteno na Hramovnoj gori, brdu u Starom gradu Jerusalima.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Probajte paprikaš od svežih pečurki po receptu iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Treću pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Josifa Isihaste.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Ipolita i Odanije Preobraženja Gospodnjeg po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Adrijan i Natalija. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Zefirina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Tokom krštenja beogradskog studenta 1980. godine, na njegovoj glavi se, pred svedocima i objektivom, pojavio neobičan znak - događaj koji se i danas pamti kao jedno od najupečatljivijih svedočenja sa Svete gore
Probajte paprikaš od svežih pečurki po receptu iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Treću pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Josifa Isihaste.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.