Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Tokom svog života glumac Gojko Baletić ostvario je brojne profesionalne i lične poduhvate. Ipak, ono po čemu će široj javnosti ostati upamćen jeste uloga najstarijeg sina Mite Pantića iz kultnog filmskog serijala „Tesna koža“.
Samo malobrojni znaju da je ovaj talentovani umetnik, kada se kamere ugase i svetla na pozorišnoj sceni utihnu, posvećen veri i tradiciji. Posle hodočašća u Svetu zemlju, stekao je i titulu hadžije.
– Stalo mi je do porekla. Dobro sam proučio i očevu i majčinu stranu. To sam preneo i svome sinu, da ne može niko da ga kupi za 30 srebrenjaka. Otac Vojislav je rođen u Radovišu. Baletići su iz Crne Gore, okolina Nikšića i Slanog jezera. Oni su za vreme stare Jugoslavije, 1922, kolonizovali Makedoniju i zaglavili u Radovišu. Tamo su sahranjene 33 glave Baletića, malarija ih je pokosila – pričao je ovaj dramski umetnik ranije.
Foto printskrin/yotutube.com/srpska kinematografija
Publika Gojka Baletića najviše pamti po ulozi najstarijeg sina Mite Pantića iz kultnog filmskog serijala "Tesna koža".
Svoj život i porodičnu istoriju Gojko je pažljivo povezivao sa verom.
– Deda mi je bio gradonačelnik Dračeva i na kraju su prešli u Skoplje. Moj deda je bio Toma Nikolić, za vreme rata su se prezivali Nikolov, a posle toga Nikolovski. Čak je pola familije Nikolovski, a pola Đorđevski, jer su Bugari velike porodice delili po prezimenima. Kako ti se zvao deda? Nikola. A pradeda? Đorđe. Aha, pola familije Nikolovski, a pola Đorđevski. A počeli smo od Nikolića. Ako si me pratila šta sam ti pričao… – dodao je.
Porodični život, međutim, doneo je i iskušenja.
– Ja sam sedam godina bio u braku sa našom čuvenom kostimografkinjom. Čuj, našom, svetskom kostimografkinjom Bojanom Nikitović, sa kojom imam sina Vuk. Razvod mi je jako teško pao. Bila je to traumatična i gorka pilula i stvarno mislim da ljudi treba da urade sve da spreče to, a ne da se samo okrenu i odu. A posle trpe ljudi, a naročito deca – rekao je glumac.
U trenucima najveće unutrašnje krize, Gojko je pronašao put ka miru kroz pravoslavlje.
– Bio sam u teškom stanju i javio mi se glas da treba da odem u Hilandar. To je bilo pre 25 godina i bilo je teško doći, jer je bilo dosta začkoljica i papirologije. Ostao sam 20 dana. Obilazio sam manastire na Svetoj gori. Posetio sam naše isposnike u Karulji. Bio sam na liturgijama, družio se, radio i sve me je to taklo u srce. Jednog trenutka sam osetio da me je Bog takao u srce i Duh Sveti.
Фондација "Задужбина Светог манастира Хиландара
Manastir Hilandar
Kada sam se vratio, prvi put sam zadobio jednu veliku blagodet, koja se vremenom krnji. Krenuo sam da idem svake godine, mene je bratstvo Hilandara jako lepo primilo i ja im blagodarim na tome. Hilandar me je sačuvao da budem živ kao čovek i pametniji. Vaspitao me je. Nisam više mogao bez toga da živim – rekao je Gojko.
Gojko je svoj put duhovnog sazrevanja proširio i kroz hodočašća izvan Hilandara.
– Od 2004. godine nosim titulu hadžije. U organizaciji pokloničke agencije SPC Dobročinstvo otišao sam u Jerusalim. Krenuli smo iz Beograda – Vaznesenska crkva. Proveo sam petnaest dana u Svetoj zemlji. Jedanaest dana sam bio u Jerusalimu, tri u Galileji i jedan u Tel Avivu – objasnio je glumac.
Za Gojka Baletića, hiljadu profesionalnih dostignuća i životnih izazova nadilaze trenuci kada duša susretne svetost. Njegovo iskustvo u Hilandaru, ali i hodočašća u Jerusalim, oblikovali su ga u čoveka koji ne samo da poznaje istoriju svoje porodice, već i njenu duhovnu dubinu, čuvajući veru i tradiciju za buduće generacije.
Kamen temeljac je naziv za stenu koja se nalazi ispod Kupole na steni, islamskog svetilišta koje je po toj steni i dobilo ime a koje je smešteno na Hramovnoj gori, brdu u Starom gradu Jerusalima.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Vladika Kirilo vernicima poručio da je milosrđe najveća škola srca, dok je palestinski sveštenik Isa Kides svedočio o teškom položaju hrišćana na Bliskom Istoku i uputio apel za molitvu za mir.
Dok bi trebalo da bogosluži na veliki praznik, beranski paroh suočava se sa istragom Tužilaštva u slučaju spornog spomenika, što vernici ocenjuju kao nastavak pritiska na sveštenstvo Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori.
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Ikonopisac Mijalko Đunisijević lik Svetog Vasilija prenеo je sa crkvenih fresaka na javni zid u Nikšiću, stvarajući prostor gde se vera i umetnost susreću i gde prolaznici svakodnevno pronalaze duhovnu inspiraciju.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Poglavar Crkve Krita uputio je snažnu poruku Vladi Grčke, upozoravajući da intervencije koje narušavaju Statutarnu povelju i ugrožavaju autonomiju Crkve ne mogu biti tolerisane, naglašavajući principijelnu odbranu crkvene slobode.
Sve više vernika svoju religioznost svodi na običaje i sujeverja, dok dogmati i učenje Crkve ostaju nepoznanica. Protojerej Slobodan Lukić u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti ističe da bez istinskog razumevanja vere, duhovni život postaje prazan oblik.