Izložba u RTS klubu otkriva bogatstvo običaja i umeće izrade obrednih hlebova, dok festival „Česnica“ povezuje narode kroz zajedničku ljubav prema ovoj svetkovini.
Miris pečenog hleba oduvek je bio deo svakodnevnog života, ali kada je on prožet duhovnim i simboličkim značenjem, postaje mnogo više od obične hrane – postaje blagoslov. U njemu se prepliću prošlost i sadašnjost, ruke koje ga mese prenose vekovne tajne, a svaki utisnut simbol nosi poruku nade i zaštite. Ova izuzetna rukotvorina srpskog narodnog stvaralaštva prikazana je na izložbi božićnih hlebova, koja je otvorena u RTS klubu u Beogradu i traje do 29. januara.
Posetioci imaju priliku da vide hlebove koji su bili deo završnog Festivala božićnog kolača "Česnica", održanog tokom decembra i januara u Kragujevcu, Negotinu, Loznici, Zrenjaninu i Banjaluci. Ukrasna slova, pečati, ukrasi, simboli krsta, ruže, listovi, pletenice, samo su deo motiva koji krase božićne hlebove, kolače i česnice.
FOTO TANJUG/ RADE PRELIĆ/ nr
Božićni hleb slavi rođenje Isusa Hrista i treba da doprinese uspešnoj novoj godini i novom letu
Etnolog Vesna Marjanović ističe da je obredni hleb centar običajne prakse u svim kulturama, a posebno na Balkanu i kod Srba.
- Ovde imamo veliki opus božićnog obrednog hleba. Na izložbi se prepoznaje raznolikost i posvećenost. Božićni hleb slavi rođenje Isusa Hrista i treba da doprinese uspešnoj novoj godini i novom letu - rekla je Marjanović.
Ona je naglasila da božićni hleb okuplja porodicu oko trpeze i da se veština njegovog pravljenja tradicionalno prenosila s kolena na koleno, „od bake na unuku“. „Nekada je hleb sadržao simboliku svega što jedna kuća ima. Pomaže da izdržimo u svim nevoljama koje dolaze“, dodala je Marjanović, ističući njegovu duhovnu i zaštitničku ulogu u domaćinstvu.
FOTO TANJUG/ RADE PRELIĆ/ nr
Ukrasna slova, pečati, ukrasi, simboli krsta, ruže, listovi, pletenice, samo su deo motiva koji krase božićne hlebove, kolače i česnice.
Kustos Narodnog muzeja Šumadija u Kragujevcu, Katarina Đurić, naglasila je da je festival okupio veliki broj udruženja i da je grad Kragujevac dočekao inicijativu na pravi način.
- Manifestacija je spontano započela, a prisustvovalo je preko 20 udruženja, od Topole do Raške. Takođe, učestvovala je i Rusija sa svojim hlebom od dva kilograma - kazala je Đurić.
Direktorka Kancelarije za kulturnu diplomatiju, Gordana Bekčić, istakla je da je manifestacija, koja neguje kulturno nasleđe i govori o kulturi hleba, zavredila veliku pažnju i da će se u narednim godinama širiti ka dijaspori.
- Bilo je preko 90 kulturnih udruženja, a cilj je bio da okupi sve nacionalne zajednice. Mi smo festival nazvali "Česnica", ali je njegova suština u okupljanju porodice - objasnila je Bekčić.
FOTO TANJUG/ RADE PRELIĆ/ nr
Obredni hleb centar običajne prakse u svim kulturama
Ona je dodala da su tokom festivala prikazani i hlebovi iz Italije, Slovenije, Ukrajine, Poljske, Bugarske i Rumunije, naglašavajući da je obredni hleb „nešto što nas čini Evropljanima“.
- Obredni hleb u našoj evropskoj tradiciji jedna je od onih ključnih tačaka koje govore o našem zajedničkom kulturnom kodu, i drago mi je da je odziv lokalnih udruženja bio izuzetan - rekla je Bekčić.
FOTO TANJUG/ RADE PRELIĆ/ nr
Izložba česnica u RTS klubu u Beogradu trajače do 29. januara
Festival "Česnica" održan je po treći put s ciljem da spoji lokalna udruženja žena, koje svojim rukama i umećem čuvaju srpsku kulturnu baštinu, zajedno sa muzejima koji sistemski rade na očuvanju i istraživanju kulturnog nasleđa. Ova manifestacija ne samo da revitalizuje drevne običaje već i podseća na važnost hleba kao simbola života, zajedništva i blagoslova.
Arhiepiskop i mitropolit mileševski pozvao je na radost i veru u spasenje kroz Hristovu ljubav, ističući da se svet može očuvati samo Jevanđeljem i Božijim prisustvom.
Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama.
Marija i Nebojša iz Male Ježevice kod Požege sa svojom dečicom svakog praznika oživljavaju drevnu srpsku tradiciju - troje mališana odrasta uz molitvu, negovanje tradicije i ljubav, koja ruši sve prepreke.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.