TRADICIONALNI RECEPT ZA BOŽIĆNU ČESNICU: Samo neki pronađu novčić, a svi se oduševe njenim ukusom
Božićna česnica, simbol porodične tradicije i blagoslova, neizostavan je deo prazničnog stola i okupljanja.
Veruje se da će osobu koja izvuče novčić, do narednog izvlačenja pratiti sreća i prosperitet u životu.
Praznična sezona traje, a sutra je Božić – jedan od najznačajnijih praznika. Za mnoge koji poste Božićni post, ovaj period prošao je i u potrazi za hranljivim i inovativnim receptima koji su ujedno i posni. Međutim, stiglo je vreme za jedan od najznačajnijih posnih recepata – česnicu. Na pitanje – Da li je česnica posna? – odgovor je neretko da. Tokom zimskih praznika, pravimo dve česnice, od kojih bi bilo poželjno da je makar jedna posna. Božićna česnica je mrsna, s obzirom na to da se post završio. Pogača koju pravimo za Badnje veče, po pravilu, treba da bude posna, s obzirom na to da božićni post i dalje traje.
Jedno od čestih pitanja takođe je: "Šta razlikuje pogaču od česnice?". Česnica je vrsta pogače koja se od one klasične razlikuje po svom izgledu, s obzirom na to da je dekorišemo različitim umešenim motivima koji po starim verovanjima donose sreću – pticama, ružama, šakama, srcima i svemu slično. Takođe, česnica se lomi s obzirom na to da će onaj koji je sprema u nju sakriti novčič koji ukućani žele da pronađu. Veruje se da će osobu koja izvuče novčić, do narednog izvlačenja pratiti sreća i prosperitet u životu. Domaća česnica, čiji se recept prenosio sa kolena na koleno generacijama unazad, zapravo se sastoji od četiri sastojka, te sve o tome otkrivamo u nastavku.
Brašno

U posudu veće zapremine je potrebno dodati željenu količinu brašna, neretko je kilogram najbolja mera, vodu i ulje. Sve pomenute sastojke potrebno je temeljno sjediniti dok se u samoj smesi ne naprave mehurići. U testo je potrebno dodati kvasac i malo soli po želji.
Nakon pomenutih postupaka, veoma je bitno da pustimo testo da odstoji i izdigne se. Zatim, dolazimo do dela oblikovanja česnice koji je mnogima omiljeni i najzanimljiviji. Nakon što oblikujete samo telo česnice, na red dolazi ukrašavanje i dodavanje ostalih sastojaka. Tada je bitno da položite novčić, dodate dren, žito, grančicu badnjaka i slično. Oblike kojima ćete ukrasiti česnicu kreiraćete od smese vode i brašna. Ono što razlikuje posnu i mrsnu česnicu jeste žumance kojim ljudi neretko premažu istu pre nego je ispeku. Takođe, mnogi u svoje recepte dodaju mleko ili jogurt, ali je sasvim jasno da posna česnica ne sadrži ove sastojke.
Za kraj, potrebno je da se česnica ispeče u rerni koju ste prethodno zagrejali na 170-200 stepeni, odnosno dok ne dobije zlatkastu boju.
Božićna česnica, simbol porodične tradicije i blagoslova, neizostavan je deo prazničnog stola i okupljanja.
Božićni praznici donose svečanu atmosferu i molitveno jedinstvo – otkrijte raspored liturgija i običaje koji okupljaju desetine hiljada vernika.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Ako danas pitate zašto je česnica u Vojvodini slatka, mnoge domaćice će vam reći da je to zbog toga da bi vam i godina bila slatka.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Jednostavna kombinacija brašna, jaja i masti bila je dovoljna da nastane hranljiv obrok za dane kada crkveni tipik nije propisivao post.
Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.
Spoj meke teletine, domaćih mlečnih proizvoda i tradicionalnog načina pripreme čini ovo jelo nezaobilaznim delom bogate trpeze.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.