TRADICIONALNI RECEPT ZA BOŽIĆNU ČESNICU: Samo neki pronađu novčić, a svi se oduševe njenim ukusom
Božićna česnica, simbol porodične tradicije i blagoslova, neizostavan je deo prazničnog stola i okupljanja.
Veruje se da će osobu koja izvuče novčić, do narednog izvlačenja pratiti sreća i prosperitet u životu.
Praznična sezona traje, a sutra je Božić – jedan od najznačajnijih praznika. Za mnoge koji poste Božićni post, ovaj period prošao je i u potrazi za hranljivim i inovativnim receptima koji su ujedno i posni. Međutim, stiglo je vreme za jedan od najznačajnijih posnih recepata – česnicu. Na pitanje – Da li je česnica posna? – odgovor je neretko da. Tokom zimskih praznika, pravimo dve česnice, od kojih bi bilo poželjno da je makar jedna posna. Božićna česnica je mrsna, s obzirom na to da se post završio. Pogača koju pravimo za Badnje veče, po pravilu, treba da bude posna, s obzirom na to da božićni post i dalje traje.
Jedno od čestih pitanja takođe je: "Šta razlikuje pogaču od česnice?". Česnica je vrsta pogače koja se od one klasične razlikuje po svom izgledu, s obzirom na to da je dekorišemo različitim umešenim motivima koji po starim verovanjima donose sreću – pticama, ružama, šakama, srcima i svemu slično. Takođe, česnica se lomi s obzirom na to da će onaj koji je sprema u nju sakriti novčič koji ukućani žele da pronađu. Veruje se da će osobu koja izvuče novčić, do narednog izvlačenja pratiti sreća i prosperitet u životu. Domaća česnica, čiji se recept prenosio sa kolena na koleno generacijama unazad, zapravo se sastoji od četiri sastojka, te sve o tome otkrivamo u nastavku.
Brašno

U posudu veće zapremine je potrebno dodati željenu količinu brašna, neretko je kilogram najbolja mera, vodu i ulje. Sve pomenute sastojke potrebno je temeljno sjediniti dok se u samoj smesi ne naprave mehurići. U testo je potrebno dodati kvasac i malo soli po želji.
Nakon pomenutih postupaka, veoma je bitno da pustimo testo da odstoji i izdigne se. Zatim, dolazimo do dela oblikovanja česnice koji je mnogima omiljeni i najzanimljiviji. Nakon što oblikujete samo telo česnice, na red dolazi ukrašavanje i dodavanje ostalih sastojaka. Tada je bitno da položite novčić, dodate dren, žito, grančicu badnjaka i slično. Oblike kojima ćete ukrasiti česnicu kreiraćete od smese vode i brašna. Ono što razlikuje posnu i mrsnu česnicu jeste žumance kojim ljudi neretko premažu istu pre nego je ispeku. Takođe, mnogi u svoje recepte dodaju mleko ili jogurt, ali je sasvim jasno da posna česnica ne sadrži ove sastojke.
Za kraj, potrebno je da se česnica ispeče u rerni koju ste prethodno zagrejali na 170-200 stepeni, odnosno dok ne dobije zlatkastu boju.
Božićna česnica, simbol porodične tradicije i blagoslova, neizostavan je deo prazničnog stola i okupljanja.
Božićni praznici donose svečanu atmosferu i molitveno jedinstvo – otkrijte raspored liturgija i običaje koji okupljaju desetine hiljada vernika.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Značenje oba izraza je isto – "zaista", "istinski", odnosno potvrda vere u Hristovo rođenje.
Na božićnoj trpezi, česnica ima istu ulogu kao slavski kolač na krsnoj slavi.
Hleb blagoslova, molitve i tišine po receptu jednog od najstarijih kuvara na Atosu.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako se priprema od istih osnovnih sastojaka, svaka kuhinja mu daje svoj potpis, čuvajući duh jela koje je preživelo generacije.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.