U vreme posta, kada tragamo za tišinom i smislom, ova jednostavna čorba vraća nas u dane kada se iz svake šerpe širila ljubav — pripremite je baš onako kako su to činile naše bake.
U danima posta, kada se dom ispuni tišinom i blagim mirisima iz kuhinje, sećanja nas često vraćaju u detinjstvo - u bakinu kuću, gde se na šporetu tiho krčka čorba od crvenog sočiva. U toj jednostavnoj, ali bogatoj čorbi, nije bilo samo povrća i zrna, već i utehe, molitve i neizgovorene ljubavi. Bake su je najčešće pripremale u danima posta, na ulju, poštujući ritam crkvene godine, ali i mimo toga - jer je ova čorba bila omiljena zbog svog ukusa, jednostavnosti i sposobnosti da nahrani dušu isto koliko i telo. Danas, kada ponovo tražimo smisao u jednostavnom, vraćamo se tom receptu, kao molitvi na tanjiru - mirnoj, toploj i istinitoj.
Sastojci:
250 g crvenog sočiva
1 veća glavica crnog luka
2 šargarepe
1 koren peršuna ili paškanata
2 čena belog luka
1 list lovora
So i biber po ukusu
1 ravna kašičica aleve paprike
2 kašike paradajz-pirea ili 1 svež paradajz (oljušten i sitno seckan)
3 kašike ulja
Voda ili posna supa od povrća
Po želji: malo sušenog začina (npr. sušeni celer ili začin bez aditiva)
Freepik/KamranAydinov
Posna čorba od crvenog sočiva
Priprema:
Isperite crveno sočivo pod mlazom hladne vode. Po želji ga možete potopiti sat ranije da omekša (nije obavezno). U šerpi zagrejte ulje. Dodajte sitno seckan crni luk i dinstajte dok ne postane staklast. Zatim dodajte narendanu šargarepu i peršun, pa sve zajedno dinstajte još nekoliko minuta. Dodajte i sitno seckan beli luk.
Kad povrće omekša, umešajte alevu papriku i paradajz-pire. Dinstajte još minut da paprika ne zagori. Dodajte isprano sočivo i nalijte oko 1,5 litra vode ili povrtne supe. Ubacite list lovora. Kuvajte poklopljeno na tihoj vatri oko 30–40 minuta, dok sočivo ne omekša. Po potrebi dolijte još tečnosti.
Pred kraj kuvanja posolite, pobiberite i dodajte po ukusu suve začine. Ako volite gušću čorbu, možete izblendirati deo čorbe štapnim mikserom, pa sve vratiti u šerpu.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
U doba kada se hleb pravio na metre, a nijedna mrvica nije završavala u kanti, domaćice su stvarale jela iz ničega. Otkrijte kako se od jučerašnjeg hleba priprema topla čorba koja i danas greje srce — jednostavno, štedljivo i neodoljivo.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.