U savremenom društvu, sve češće govorimo o povezanosti duha i tela. Lekari priznaju da veliki broj bolesti ima psihosomatsku osnovu – što znači da psihičko stanje čoveka može direktno uticati na njegovo fizičko zdravlje.
Stres, potisnute emocije, strahovi i nerazrešeni konflikti ostavljaju trag, ne samo na duši, već i na telu.
Mnogi ljudi, u potrazi za rešenjem svojih zdravstvenih problema, okreću se dijagnozama, lekovima i specijalistima, zaboravljajući da uzrok često leži dublje – u načinu života, u mislima koje svakodnevno gaje, u rečima koje izgovaraju, ali i u duhovnom stanju koje često zapostavljaju.
Upravo o toj dubokoj i neraskidivoj vezi duha i tela govorio je i mudri starac Emilijan, čije reči podsećaju da zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već celovit sklad čoveka sa sobom, sa drugima i sa Bogom:
- Da li te boli srce? A želudac? A oči? Noge? Sve to ima veze sa tvojim životom, sa tvojim karakterom, sa rečima koje govoriš drugima, sa ljubavlju koju imaš prema Bogu, sa tvojim osećanjem niže vrednosti, sa tvojim željama, nagonima, sa tvojim gnevom... Ponekad te uhvati snažan bol i pomisliš: Da nije sad nešto novo? Ali šta novo može da bude!?
- Ništa na svetu nije nezavisno. Jedno je uvek zavisno od drugog. Ispitaj sebe, svoju dušu, svoj duh, svoju molitvu, svoj post, svoje agonije, svoje tuge i tada će se srediti psihosomatsko stanje tvog organizma.
Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija.
Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da pokuša da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Briga je postala stalni saputnik savremenog čoveka, tiha senka koja ga prati i danju i noću.