Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da pokuša da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
U savremenom društvu ljudi se sve češće žale na hronične bolove – u glavi, leđima, grlu, stomaku, i drugim delovima tela. Naizgled fizičke tegobe, često se ne mogu objasniti ni najpreciznijim medicinskim dijagnostikama. Mnogi ljudi prolaze kroz brojne preglede, a da uzrok bola ostane nejasan. Ipak, ono što ostaje zanemareno jeste povezanost između duhovnog i telesnog zdravlja.
Pravoslavno shvatanje bolesti ne posmatra čoveka isključivo kao telesno biće. Naprotiv, čovek je jedinstvo duše i tela, i sve što duša proživljava, telo odražava.
Freepik/katemangostar
Bol u glavi, Ilustracija
Pravoslavlje uči da je uzrok mnogih bolesti duhovne prirode – greh, ogorčenost, gnev, zavist, neizmirenost sa sobom i sa drugima.
Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
Ljubav - iskrena, čista, požrtvovana – viđena je kao sila koja leči i srce i telo, jer samo kroz ljubav čovek zadobija mir, a mir donosi zdravlje.
Na to je ukazivao i Sveti Luka Krimski koji je uzrok mnogih hroničnih bolova, video upravo u nama samima.
- Ne bole vas leđa, već ogroman teret koji nosite kroz život. Oči bole jer gledate sa nezadovoljstvom. Ne boli vas glava, već vaše misli. Ne boli grlo, već činjenica da ne govorite ili govorite sa gnevom. Ne boli stomak, već ono što ne možete da svarite. Ne boli jetra, već vaš bes. Ne boli vas srce, već ljubav, a ljubav je ta koja može postati lek za sve bolove tela.
Pravoslavna duhovnost uči da istinska ljubav nije prolazni osećaj ni puko saosećanje, već način života – stalna spremnost na služenje, praštanje, žrtvu i razumevanje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.