ON JE BIO JEDAN OD SEDAMDESETORICE: SPC sutra slavi Svetog apostola Timoteja
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Ljubav u pravoslavlju nije samo osećanje, već način postojanja, svakodnevna odluka da budemo pažljivi, saosećajni i iskreno dobri prema drugima.
U vremenu kada svet sve češće zaboravlja na bliskost, razumevanje i nežnu reč, pravoslavna vera nas podseća na svoju najdublju i najsvetliju poruku – poruku ljubavi.
Nisu to prazne reči niti apstraktni ideali. Ljubav u pravoslavlju nije samo osećanje, već način postojanja, svakodnevna odluka da budemo pažljivi, saosećajni i iskreno dobri prema drugima.
Ova vera nas uči da nije dovoljno samo kloniti se zla – moramo svakodnevno činiti dobro. To podrazumeva da svakog čoveka, koji nam se nađe na putu, gledamo sa blagošću, bez predrasuda, sa željom da mu, makar u mislima, poželimo sve najbolje. Ne zato što znamo njegovu priču, već zato što verujemo u dostojanstvo svakog čoveka.
Pažnja, u tom kontekstu, nije samo ljubaznost u ponašanju – to je duboka duhovna disciplina. Svaki pogled, svaka reč, svaka misao treba da bude prožeta svesnošću da ispred nas stoji neko ko nosi Božji lik. Biti pažljiv znači truditi se da nikoga ne povredimo, ali i da drugima pružimo osećaj topline, sigurnosti i prihvatanja.
Pravoslavlje nas ne poziva na ljubav samo prema prijateljima i bližnjima – ono nas podseća da je istinska snaga ljubavi u tome da obuhvati i one koje ne razumemo, koji nam možda nisu bliski ili čak misle drugačije od nas. Ljubav nije nagrada za ispravnost, već put ka svetlosti.
Sveti Vasilije Veliki je govorio da je obaveza svakog hrišćanina da bude pažljiv prema drugima.
"Obavezno budite pažljivi prema svima. Vežbajte sebe, da uvek, pri prvom pogledu, osobi od srca poželite iskreno dobro".
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Da biste se oslobodili straha, govorio je otac Teognost, treba imati veru, veru ne samo u Boga, jer i demoni veruju i drhte.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.