NEVEROVATNO JE KAKO JE OVAJ MUČENIK STRADAO I KO GA JE UBIO! Slavimo Svetog Jevsevija!
Ostao je zapamćen kao veliki protivnik arijanstva.
Petrovdan je jedan od 15 najvećih hrišćanskih praznika.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svete apostole Petra i Pavla, praznik u narodu poznat pod nazivom Petrovdan.
Petrovdan je jedan od 15 najvećih hrišćanskih praznika, a posvećen je svetim apostolima Petru i Pavlu, prvim propovednicima hrišćanstva i najbližim učenicima Isusa Hrista koji su stradali na isti dan.
Ovom prazniku prethodi post u čast Svetih Apostola koji je u našem blagočestivom narodu poznat i kao Petrovdanski ili Apostolski post.
Sveti Petar, prvi biskup Rima, bio je apostol, učenik Hristov, za koga se veruje da mu je Hrist dao ključeve nebeskog carstva.
Sveti apostol Petar poreklom beše Jevrejin, i pre nego što je postao apostol Božiji zvao se Simon. On je brat svetog apostola Andreja Prvozvanog iz grada Vitsaide. Po zanimanju je bio ribar, po prirodi prostodušan i bogobojažljiv, držao je zapovesti Gospodnje. Bio je oženjen sestrom apostola Varnave i sa njom je imao jednog sina. Njegov brat Andrej, dođe mu jednog dana i reče: "Mi nađosmo Mesiju, Hrista“ i odvede ga Isusu, a Isus, pogledavši ga reče mu: "Ti si Simon, sin Jonin, ti ćeš se zvati Kifa (Petar)“.
Propovedao je Jevanđelje po Palestini, Maloj Aziji i Italiji. Činio je mnoga čudesa koja i dan danas, kada mu se obratimo sa iskrenom molitvom čini. Izlečio je blagodaću Božijom mnoge bolesne, vaskrsavao mrtve. Čak su se i dejstvom njegove senke isceljivali mnogi bolesnici. Car Neron ga je osudio na smrt, i razapeo na krst, ali naopako, jer smatraše da nije dostojan iste smrti kao Gospod.
Sveti apostol Pavle se pre apostolstva zvao Savle. Bio je iz plemena Venijaminova, iz grada Tarse. Najpre je bio gonitelj hrišćana i njihov mučitelj, ali ga je Gospod na čudesan način izabrao za svog učenika i revnitelja hrišćanske vere. Na putu za Damask javi mu se sam Gospod i u viđenju mu reče da prestane sa progonom hrišćana. Nakon toga Savle se krsti i postade Pavle i posveti se apostolskoj službi. Najrevnosnije je propovedao Jevanđelje širom sveta. U početku ga ostali apostoli iz bojazni nisu prihvatali, ali kasnije uvideše da je i on učenik Gospodnji poput njih, i prihvatiše ga kao sebi ravnog.
Bio je posečen u Rimu, u vreme cara Nerona, baš kada i apostol Petar.
Ostao je zapamćen kao veliki protivnik arijanstva.
Mučena je i postradala za vreme vladavine cara Valerijana.
U hrišćanskoj tradiciji pominje se da se toliko očistio postom, molitvom i bdenjem, da se udostojio primiti veliku blagodat od Boga.
Ovaj svetitelj jei rođen od bogatih i znamenitih roditelja u starome Rimu, gde je izučio sve svetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini.
U momentu kada je on razapet, otvorila se zemlja i progatula sudiju i mnoge druge neznabošce.
Njegove poslednje reči su bile "Slava Bogu za sve!"
Bio je uzor krotosti, milosrđa i čovekoljublja.
Nekadašnji rimski oficir, jednim smelim istupom pred knezom promenio je svoj život i postao simbol nepokolebljive vere koji i danas privlači pažnju vernika.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Proslava krsne slave je znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.