Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija.
Psihosomatske bolesti su telesne bolesti koje nastaju zbog psihičkih faktora, pri čemu stres igra ključnu ulogu. Dugotrajna izloženost stresu može poremetiti telesne funkcije, što na kraju dovodi do oštećenja tkiva. Emocionalni faktori, poput besa, straha i tuge, smatraju se presudnima za razvoj ovih bolesti.
Još u vreme Hipokrata i Sokrata postojala je svest da snažne emocije mogu izazvati telesne smetnje. Početak psihosomatske medicine označava rad psihijatra Francea Aleksandera u Americi početkom 20. veka.
U najčešće psihosomatske bolesti ubrajaju se kardiovaskularne i gastrointestinalne među koje spada i čir na želucu.
Printscreen/Youtube/СВЕТОСАВСКА БАШТА
Otac Željko Mitrović
Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija. On je isticao važnost smirenih, blagih misli, jer su zle misli te koje nas razaraju, ali i opraštanje.
Prema njegovim rečima, kroz pokajanje, molitvu i ispovest možemo očistiti dušu, što ima pozitivan uticaj na naše zdravlje, uključujući i prevenciju telesnih bolesti.
- Treba da se potrudimo da budemo ljudi. Starac Tadej stalno je ponavljao: "Kakve su ti misli takav ti je život". Nemoj svoje misli da daješ nikome, nemoj da dozvoliš da uđe zlo u tebe, pomisao takva, ona ćete razarati, misli moraju da budu tihe, blage, svima od srca da se oprosti. Onda će i Bog nama oprostiti. Onda će i nama biti lakše na duši. Biće lakše čoveku da oprosti, da pređe preko mnogih nepravdi i reči, misli i pomisli nego da ih zadržava u sebi. Onda se čovek jedi, grize u sebi, i pričao je profesor Jerotić, odatle problem sa čirašima. Stari narod je čir na želucu žvao grizlica, jer se kaže grize, sam u sebi. Čovek kroz pokajanje, post i molitvu, kroz ispovest, koju smo takođe zaboravili, sve to izbacuje napolje - pričao je otac Željko Marković.
U vremenu kada je stres postao nezaobilazan deo svakodnevnog života, mudrost počivšeg vitovničkog monaha pruža jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako da postignemo unutrašnju ravnotežu i izlečenje kroz veru, post i ispovest.
Sveti Teofan u svojoj misli za 23. sredu po Pedesetnici naglašava važnost molitve, ali i mudrost u načinu na koji Gospod odgovara na njih. On koristi lik zemaljskog oca kao primer, koji svojim detetu nikada ne bi dao kamen umesto hleba, niti zmiju umesto ribe. Na isti način, Gospod, kao Otac nebeski, ne bi dao nešto što nije za nas dobro, čak iako nam to u trenutku izgleda kao nešto što želimo ili što nam je potrebno. Često nam se može činiti da tražimo ono što je najbolje, ali Gospod, koji vidi širu sliku, zna da to što želimo može biti škodljivo za nas.
Ono što je zajedničko u oba slučaja jeste vera koja pokreće molitvu – vera koja dolazi iz dubine srca, a ne samo sa spoljašnjim gestovima ili rečima. Sveti Teofan podseća da prava molitva nije u spoljašnjoj formi, već u duhovnoj snazi koju nosi. Ponekad se može čuti da se neko moli, ali molitva "nije uslišana". Međutim, sveti Teofan poziva na upornost i trud, jer će prava molitva, koja je ispunjena verom, sigurno doći do Gospoda i biti uslišana. Kroz svoja molitvena pravila, Crkva nas vodi ka tome da postignemo tu duboku, istinsku molitvu, koja neće ostati bez odgovora. Na kraju, najvažnije je da duhovno napredujemo i da se trudimo da naše molitve postanu iskrene i potpune, jer jedino takve molitve dostižu svoj cilj i donose duhovnu isceljenja.
Povodom trideset četvrte godišnjice arhijerejske hirotonije poglavara kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve, duhovni vođa SPC je uputio čestitke, ističući njegovu ulogu dobrog pastira i pozivajući na molitvu za mir.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.