U vremenu kada je stres postao nezaobilazan deo svakodnevnog života, mudrost počivšeg vitovničkog monaha pruža jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako da postignemo unutrašnju ravnotežu i izlečenje kroz veru, post i ispovest.
U svetu koji je sve brži, a naši životi često obeleženi stresom i napetostima, mnogi traže izlaz iz emocionalnih i telesnih problema. Starac Tadej Vitovnički, duhovni otac i iscelitelj, ukazuje na dublje uzroke naših patnji, povezujući telesno zdravlje s duhovnim stanjem. Njegove reči, jednostavne i mudre, pružaju smernice kako da se oslobodimo ne samo telesnih nego i duhovnih bolesti.
„Onaj koji hoće da se leči od bolesti živaca ne treba da jede meso jer je ono štetno i kod osobe koja ga konzumira izaziva agresivnost. Mora da posti, da ispoveda svoje grehove, da redovno ide na svete liturgije i da se pričešćuje“, govorio je otac Tadej.
Printscreen/Youtube
Starac Tadej
Monah manastira Vitovnica, starac Tadej, bio je jedan od najcenjenijih duhovnih vođa u savremenoj Srbiji. Njegov život i učiteljstvo bili su posvećeni miru, molitvi i duhovnoj disciplini. Kroz svoje duhovno nasleđe, podučavao je vernike o značaju posta, ispovesti i pričešća kao temelja duhovnog zdravlja.
Verovao je da je duhovno isceljenje, a ne samo telesno, ključno za istinsku promenu i izlazak iz patnji, naglašavajući da je čovekov odnos prema Bogu i Njegovoj Crkvi ključni faktor u životnoj ravnoteži.
Mudrost starca Tadeja nas podseća da pravi lek za naše unutrašnje nemire nije u spoljnim lekovima, već u duhovnim praksama koje nas povezuju s Bogom. Post, ispovest, redovno prisustvovanje liturgijama i pričešće nisu samo obredi – oni su put isceljenja tela i duše. Pravoslavlje nas uči da istinsko zdravlje potiče iz unutrašnje harmonije, kroz veru i duhovnu odgovornost. Zato je neophodno da težimo toj ravnoteži kako bismo živeli u miru sa sobom, sa drugim ljudima i s Bogom.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Ova molitva je poziv na smirenje i pokajanje, kroz koje se predajemo Bogu i tražimo oprost, milost i snagu da nastavimo svojim putem sa čistim srcem i dušom.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
Izražavajući saučešće, starešina Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, protojerej stavrofor Miloš Trišić, poziva na zajedništvo i molitvu za preminule, povređene i sve pogođene ovom strašnom tragedijom.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.