JEVANĐELJE ZA SREDU, 30. OKTOBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 19. sredu po Pedesetnici
Današnje Jevanđelje po Luki, začalo 21. (5,33-39) pripoveda o trenucima posta nakon uznesenja Isusa Hrista.
Ova molitva je poziv na smirenje i pokajanje, kroz koje se predajemo Bogu i tražimo oprost, milost i snagu da nastavimo svojim putem sa čistim srcem i dušom.
Kroz reči ove molitve, koja se temelji na verovanju da nas anđeo vodi kroz život i štiti, tražimo zaštitu i snagu od anđela čuvara, kako bismo odoleli iskušenjima, koja nas odaljuju od Boga.
"Anđele Božji, čuvaru moj sveti, život moj održi u strahu Hrista Boga, um moj učvrsti na istinitom putu i dirni dušu moju nebeskom ljubavlju , tako da tobom vođen dobijem od Hrista Boga veliku milost.
Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Daleko od Boga odvuče me greh moj, nekorisnoga i nedostojnoga slugu. Ali primi me i prigrli vladitelj moj Isus. No odbacujući toliku blagost njegovu, žalostim još i tebe anđele Božji.
Umoli, zastupniče moj, onoga koji kao vodama pokriva sve svoje, visoko i preuzvišeno, da mi da blagodat da izlijem suze svoje, da se time očisti srce moje, te da vidim Boga.
Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Neka stid i sram pokriva sramna, smradna i mračna lica vražja kada se moja smirena duša rastaje od tela, a nju neka pokriju, nastavniče moj, tvoja svetla i prosvetljena krila.
Srce je moje hram Hristov, ali ja završih život u strastima umnih sinja (demona). No ti me osnaži, pomoćniče duše moje , da ga očistim, okadim, pokropim mirisima i mirom molitvama i čistote, da opet bude mirisni hram Hristov.
Nastavniče, hranitelju i zastupniče moj, čuvaru ojačane duše moje, kada me strašni trubni glas bude vaskrsao iz zemlje na sud, stani tada blizu mene , tih i radostan, nadom na spasenje ogovni strah od mene. Amin.
Sveti anđele, koji si uvek prisutan kod moje okajane duše i mog strasnog života, ne ostavi me grešnoga, niti odstupi od mene zbog neuzdržljivosti moje, ne daj mesta zlome demonu da preovlada mnome, ovladavši ovim smrtnim telom. Osnaži bednu i slabu moju ruku i vodi me na put spasenja. O sveti anđele Božji, branitelju i pokrovitelju moje oslabele duše i tela, oprosti sve čime sam te uvredio kroz sve dane života moga. Ako sam zato sagrešio ovog dana , zakrili me ove noći i sačuvaj od svakog protivnog iskušenja , da nikakvim grehom ne razgnevim Boga, i moli se Gospodu za mene, da ojača moje osećanje greha i da me pokaže kao dostojnog slugu svoje dobrote. Amin."
Današnje Jevanđelje po Luki, začalo 21. (5,33-39) pripoveda o trenucima posta nakon uznesenja Isusa Hrista.
Prema tradiciji, sveće treba da budu od čistog pčelinjeg voska, a molitve koje prate njihovo paljenje treba da potiču iz čistog srca i duše.
Obraćanje Bogu vršimo putem molitva, a usredsređujući se na reči i komunikaciju sa Svevišnjim u našim srcima stvaramo osećaj mira i neizmerne zahvalnosti.
Liturgiju je služio mitropolit dalmatinski Nikodim koji je u nadahnutoj besedi posle bogosluženja pozvao verne da slede primer apostola Luke, čitaju sveto Jevanđelje i primenjuju njegove zapovesti, uz nadu da će hram biti obnovljen u narednim godinama.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
I dobro i loše je od Gospoda.
Nevidljiva podvala na carigradskim pijacama, san arhiepiskopa i čudo koje je odredilo kako hrišćani do danas razumeju smrt, sećanje i vaskrsenje.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.