JEVANĐELJE ZA SREDU, 30. OKTOBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 19. sredu po Pedesetnici
Današnje Jevanđelje po Luki, začalo 21. (5,33-39) pripoveda o trenucima posta nakon uznesenja Isusa Hrista.
Ova molitva je poziv na smirenje i pokajanje, kroz koje se predajemo Bogu i tražimo oprost, milost i snagu da nastavimo svojim putem sa čistim srcem i dušom.
Kroz reči ove molitve, koja se temelji na verovanju da nas anđeo vodi kroz život i štiti, tražimo zaštitu i snagu od anđela čuvara, kako bismo odoleli iskušenjima, koja nas odaljuju od Boga.
"Anđele Božji, čuvaru moj sveti, život moj održi u strahu Hrista Boga, um moj učvrsti na istinitom putu i dirni dušu moju nebeskom ljubavlju , tako da tobom vođen dobijem od Hrista Boga veliku milost.
Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Daleko od Boga odvuče me greh moj, nekorisnoga i nedostojnoga slugu. Ali primi me i prigrli vladitelj moj Isus. No odbacujući toliku blagost njegovu, žalostim još i tebe anđele Božji.
Umoli, zastupniče moj, onoga koji kao vodama pokriva sve svoje, visoko i preuzvišeno, da mi da blagodat da izlijem suze svoje, da se time očisti srce moje, te da vidim Boga.
Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Neka stid i sram pokriva sramna, smradna i mračna lica vražja kada se moja smirena duša rastaje od tela, a nju neka pokriju, nastavniče moj, tvoja svetla i prosvetljena krila.
Srce je moje hram Hristov, ali ja završih život u strastima umnih sinja (demona). No ti me osnaži, pomoćniče duše moje , da ga očistim, okadim, pokropim mirisima i mirom molitvama i čistote, da opet bude mirisni hram Hristov.
Nastavniče, hranitelju i zastupniče moj, čuvaru ojačane duše moje, kada me strašni trubni glas bude vaskrsao iz zemlje na sud, stani tada blizu mene , tih i radostan, nadom na spasenje ogovni strah od mene. Amin.
Sveti anđele, koji si uvek prisutan kod moje okajane duše i mog strasnog života, ne ostavi me grešnoga, niti odstupi od mene zbog neuzdržljivosti moje, ne daj mesta zlome demonu da preovlada mnome, ovladavši ovim smrtnim telom. Osnaži bednu i slabu moju ruku i vodi me na put spasenja. O sveti anđele Božji, branitelju i pokrovitelju moje oslabele duše i tela, oprosti sve čime sam te uvredio kroz sve dane života moga. Ako sam zato sagrešio ovog dana , zakrili me ove noći i sačuvaj od svakog protivnog iskušenja , da nikakvim grehom ne razgnevim Boga, i moli se Gospodu za mene, da ojača moje osećanje greha i da me pokaže kao dostojnog slugu svoje dobrote. Amin."
Današnje Jevanđelje po Luki, začalo 21. (5,33-39) pripoveda o trenucima posta nakon uznesenja Isusa Hrista.
Prema tradiciji, sveće treba da budu od čistog pčelinjeg voska, a molitve koje prate njihovo paljenje treba da potiču iz čistog srca i duše.
Obraćanje Bogu vršimo putem molitva, a usredsređujući se na reči i komunikaciju sa Svevišnjim u našim srcima stvaramo osećaj mira i neizmerne zahvalnosti.
Liturgiju je služio mitropolit dalmatinski Nikodim koji je u nadahnutoj besedi posle bogosluženja pozvao verne da slede primer apostola Luke, čitaju sveto Jevanđelje i primenjuju njegove zapovesti, uz nadu da će hram biti obnovljen u narednim godinama.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.