EVO KADA DIVLJENJE MOŽE DA PRERASTE U ZABLUDU: Granica između poštovanja i obožavanja
Ajeti 5:75‑76 ukazuju na razliku između poštovanja poslanika i čistog obožavanja, otkrivajući lekciju o ljudskoj skromnosti i božanskoj moći
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Za islamske vernike danas počinje Ramazanski bajram ili, kako se još naziva, Fiter bajram – vreme koje dolazi nakon mesec dana posta, odricanja i unutrašnjeg preispitivanja. Taj prelaz iz tišine posta u radost praznika nije nagao, već je pažljivo utkan u obrede i običaje koji naglašavaju zajedništvo.
Praznik započinje bajram-namazom, posebnom molitvom koju vernici obavljaju zajedno, najčešće na otvorenom prostoru, musali ili u centralnim džamijama velikih gradova. Već taj prvi trenutak nosi poruku: Bajram nije privatna radost, već događaj zajednice.
U tom duhu treba razumeti i način čestitanja. Svaki kraj sveta ima svoje specifičnosti, a na balkanskom podneblju postoje tri načina na koja se može čestitati ovaj praznik:
1. Najrasprostranjenija čestitka glasi: „Bajram šerif mubarek olsun“, što znači: „Neka je plemeniti Bajram blagosloven“. Odgovor koji sledi „Alah razi olsun“ („Neka je Bog zadovoljan“) zatvara krug poštovanja i dobrih želja.
2. U savremenoj komunikaciji, naročito među ljudima različitih jezika i kultura, često se koristi i jednostavniji izraz „Eid Mubarak“. Iako kraći, on nosi istu suštinu, želju da praznik bude ispunjen blagoslovom i radošću.
3. Međutim, predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije Muhamed Hamdi Jusufspahić za portal religija.rs ističe da je od izbora reči važnije razumevanje same čestitke i iskrena namera koja stoji iza nje.
- Najbolje je čestitati na svom jeziku, onako kako razumemo. Ne treba se opterećivati niti tražiti izraze na turskom jeziku poput „Bajram šerif mubarek olsun“ ili na arapskom „Eid Mubarak“, već se može jednostavno reći Bajram ili blagdan, jer je značenje isto. Može se kazati: „Bog ti blagoslovio blagdan, komšo. Bog te radovao.“ To je ono što jedni drugima želimo - kaže za portal religija.rs Muhamed Hamdi Jusufspahić.
Ali Bajram se ne zadržava na rečima. Njegova poruka vidi se u svakom detalju: u novoj ili pažljivo odabranoj odeći, u odlascima kod rodbine i u otvorenim vratima doma. Trpeza ima posebno mesto – jela poput sarme i baklave nisu tu samo zbog ukusa, već kao znak zahvalnosti i obilja koje se deli sa drugima.
Tri dana praznovanja imaju svoj ritam. Prvi dan pripada porodici i okupljanju kod najstarijih članova, gde se potvrđuju kontinuitet i poštovanje. Drugi dan donosi tišinu i sećanje – odlazi se na groblja i obeležava Dan šehida. Treći dan vraća živost u susrete sa prijateljima i poznanicima, uz nepisano pravilo da se odnosi učvršćuju i nova prijateljstva rađaju.
Deca, možda i najradosniji učesnici Bajrama, dobijaju slatkiše i poklone, ali i lekciju koja se ne izgovara naglas, da je radost najveća kada se deli.
Zato pravilno čestitati Bajram ne znači samo izgovoriti prave reči. To podrazumeva ton, pogled i spremnost da se drugome poželi dobro bez zadrške. U tom jednostavnom činu, između „Bajram šerif mubarek olsun“ i „Alah razi olsun“, staje cela filozofija praznika: čovek je bliži čoveku onda kada ume da podeli radost.
Vernicima koji danas slave, redakcija portala religija.rs čestita: Bajram-šerif mubarek olsun!
Ajeti 5:75‑76 ukazuju na razliku između poštovanja poslanika i čistog obožavanja, otkrivajući lekciju o ljudskoj skromnosti i božanskoj moći
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva tri dana meseca ševala donose posebne molitve, darove za decu i porodične gozbe koje simbolizuju zahvalnost, milosrđe i zajedništvo.
Pojam koji se često vezuje za sukobe i nasilje vekovima izaziva rasprave, ali islamska tradicija o njemu govori mnogo složenije nego što se često prikazuje.
Najvažnije promene odnose se na sastav zakonodavnog tela, upravljanje državom i organizaciju pravosuđa.
Više od jednog veka zaboravljen letak iz manastirske apoteke opisuje napitak od koke i kole, čiji sastav podseća na recept iz kojeg je kasnije nastala Koka-kola, otvarajući veliku istorijsku misteriju.
Posle opsežne potrage uhapšen muškarac koji se sumnjiči da je zapalio oltar kod crkve Svetog Jakova i ispisao uvredljive poruke na Gospinom kipu; policija nastavlja istragu kako bi utvrdila motiv napada.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Svaki dan pruža priliku da čovek iznova bira između poslušnosti Bogu i ugađanja svojim željama.
Bez kvasca i sa samo nekoliko sastojaka, ova meka pogača bila je deo srpskih domova, a danas je savršen izbor za dane posta na vodi.
Episkop bihaćko-petrovački ukazao na zavetnu ulogu Crkve u čuvanju uspomene na stradale, obnavljanju svetinja i prenošenju svedočanstva o stradanju srpskog naroda kroz molitvu i dela.