Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
U hramu Svetog velikomučenika Đorđa pod Goricom, među kamenim zidovima koji pamte vekove molitve, služena je Sveta tajna jeleosvećenja - bogosluženje koje u pravoslavnom iskustvu uvek iznova otvara pitanje šta znači biti istinski zdrav. Veliki broj vernika sabrao se oko ove svete službe, tražeći utehu, snagu i blagoslov u osvećenom jeleju i reči Jevanđelja.
Svetu tajnu jeleosvećenja služio je protojerej-stavrofor Mileta Kljajević, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Stanišića i đakona Luke Pavićevića. Molitveni tok službe pratilo je pojanje za pevnicom, dajući bogosluženju onu tihu, ali snažnu punoću koja prati trenutke zajedničkog stajanja pred Bogom.
Šta je suština Svete tajne jeleosvećenja
U poučnoj besedi, koja je sabranima bila više od pukog objašnjenja obreda, prota Dragan Stanišić govorio je o dubokom smislu Svete tajne jeleosvećenja. Podsetio je da se u ovoj svetoj tajni ne radi samo o telesnom isceljenju, već o susretu čoveka sa blagodaću Božjom, koja obnavlja čitavo biće.
- Sveta tajna jeleosvećenja jeste tajna osvećenja jeleja, spasonosnog jeleja kojim se pomazujemo i kroz koji primamo isceljenja darovana nam od Gospoda Boga - rekao je prota Dragan, ističući da se isceljenje ne može razumeti izvan vere i unutrašnje duhovne ravnoteže.
Posebnu pažnju posvetio je pojmu duhovnog imuniteta, naglasivši da je upravo on temelj čovekove odbrane od bolesti i iskušenja. Čitanje Jevanđelja i pomazivanje osvećenim jelejem, kako je rekao, vraćaju čoveku celomudrenost i snagu koju savremeni jezik naziva imunitetom, ali koja je u svojoj suštini duhovna odbrana od svakoga zla.
Poruka o zdravlju koju savremeni čovek često zaboravlja
U nastavku besede, prota Dragan se osvrnuo na stanje savremenog čoveka, koji često zapostavlja duhovni život, stavljajući naglasak isključivo na telesno i prolazno. Takav pristup, upozorio je, vodi ka unutrašnjoj praznini i duhovnoj ukočenosti.
- Jer čovek, da bi bio zdrav, pre svega treba da ima zdravu dušu, da uopšte ima dušu - poručio je vernicima.
Govoreći o hrišćanskom načinu života, naglasio je ljubav i žrtvu kao njegove noseće stubove, podsećajući da se čovek uzdiže kroz davanje i zajedništvo. Reči: „Čovek koji ne daje, vene. Onaj koji ne deli, propada“, odjeknule su kao jednostavna, ali snažna opomena savesti.
Nakon sedmokratnog pomazivanja osvećenim jelejem, verni narod je pristupio celivanju Svetog Jevanđelja i čestica moštiju koje se čuvaju u ovom hramu: Svetog velikomučenika Đorđa, Svete mučenice Bosiljke Pasijanske i Prepodobnog Stefana Tronoškog. Time je bogosluženje zaokruženo kao svedočanstvo vere da se istinsko isceljenje rađa tamo gde se čovek, makar na trenutak, sabere pred Bogom i prizna svoju potrebu za Njegovom milošću.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da pokuša da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
U razgovoru za religija.rs, ovaj svetogorac govori o vekovnoj tradiciji hrišćanske ljubavi i molitve koje kroz monaške proizvode, uz blagoslov, donose blagodat za dušu i telo.
Sveštenstvo Hrama Svetog arhangela Mihaila u Beogradu poziva sve verne duše koje traže isceljenje, utehu i obnovu da se pridruže molitvi i pomazanju uoči praznika posvećenog Svetom proroku Zahariju i Svetoj pravednoj Jelisaveti.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.