Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
U hramu Svetog velikomučenika Đorđa pod Goricom, među kamenim zidovima koji pamte vekove molitve, služena je Sveta tajna jeleosvećenja - bogosluženje koje u pravoslavnom iskustvu uvek iznova otvara pitanje šta znači biti istinski zdrav. Veliki broj vernika sabrao se oko ove svete službe, tražeći utehu, snagu i blagoslov u osvećenom jeleju i reči Jevanđelja.
Svetu tajnu jeleosvećenja služio je protojerej-stavrofor Mileta Kljajević, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Stanišića i đakona Luke Pavićevića. Molitveni tok službe pratilo je pojanje za pevnicom, dajući bogosluženju onu tihu, ali snažnu punoću koja prati trenutke zajedničkog stajanja pred Bogom.
Šta je suština Svete tajne jeleosvećenja
U poučnoj besedi, koja je sabranima bila više od pukog objašnjenja obreda, prota Dragan Stanišić govorio je o dubokom smislu Svete tajne jeleosvećenja. Podsetio je da se u ovoj svetoj tajni ne radi samo o telesnom isceljenju, već o susretu čoveka sa blagodaću Božjom, koja obnavlja čitavo biće.
- Sveta tajna jeleosvećenja jeste tajna osvećenja jeleja, spasonosnog jeleja kojim se pomazujemo i kroz koji primamo isceljenja darovana nam od Gospoda Boga - rekao je prota Dragan, ističući da se isceljenje ne može razumeti izvan vere i unutrašnje duhovne ravnoteže.
Posebnu pažnju posvetio je pojmu duhovnog imuniteta, naglasivši da je upravo on temelj čovekove odbrane od bolesti i iskušenja. Čitanje Jevanđelja i pomazivanje osvećenim jelejem, kako je rekao, vraćaju čoveku celomudrenost i snagu koju savremeni jezik naziva imunitetom, ali koja je u svojoj suštini duhovna odbrana od svakoga zla.
Poruka o zdravlju koju savremeni čovek često zaboravlja
U nastavku besede, prota Dragan se osvrnuo na stanje savremenog čoveka, koji često zapostavlja duhovni život, stavljajući naglasak isključivo na telesno i prolazno. Takav pristup, upozorio je, vodi ka unutrašnjoj praznini i duhovnoj ukočenosti.
- Jer čovek, da bi bio zdrav, pre svega treba da ima zdravu dušu, da uopšte ima dušu - poručio je vernicima.
Govoreći o hrišćanskom načinu života, naglasio je ljubav i žrtvu kao njegove noseće stubove, podsećajući da se čovek uzdiže kroz davanje i zajedništvo. Reči: „Čovek koji ne daje, vene. Onaj koji ne deli, propada“, odjeknule su kao jednostavna, ali snažna opomena savesti.
Nakon sedmokratnog pomazivanja osvećenim jelejem, verni narod je pristupio celivanju Svetog Jevanđelja i čestica moštiju koje se čuvaju u ovom hramu: Svetog velikomučenika Đorđa, Svete mučenice Bosiljke Pasijanske i Prepodobnog Stefana Tronoškog. Time je bogosluženje zaokruženo kao svedočanstvo vere da se istinsko isceljenje rađa tamo gde se čovek, makar na trenutak, sabere pred Bogom i prizna svoju potrebu za Njegovom milošću.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Iako medicina ima svoju nezamenjivu ulogu, pravoslavna duhovnost poziva čoveka da se suoči sa sobom, da preispita svoje unutrašnje stanje i da pokuša da kroz pokajanje, molitvu i ljubav pronađe put ka isceljenju.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.