"OVDE SAM OSETILA BOŽIJU SILU, OZDRAVILA SAM PRED IKONOM": Neverovatno svedočanstvo Natalije o velikoj svetinji
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Sveto miro, ili miros, jedno je od najsvetijih i najdrevnijih crkvenih ulja koje se koristi u pravoslavnoj crkvi. Njime se pomazuju vernici prilikom krštenja, hrišćanskog miropomazanja, osvećenja svetinja, pa čak i prilikom krunisanja pravoslavnih careva. Njegov značaj u liturgiji i životu vernika je neprocenjiv.
Ovo ulje nije običan miris – već sveta materija u kojoj Crkva prepoznaje delovanje Duha Svetoga. Njegov miris je blag, dubok, aromatičan i mnogi vernici svedoče da umiruje dušu, donosi spokoj i budi molitveni duh.
Sveto miro se pravi od desetinama najdragocenijih biljnih smola, ulja i začina, među kojima su tamjan, smirna, ružino ulje i druge svetootačke recepture. Njegovo spravljanje je poseban čin — obavlja se retko i svečano, najčešće u velikim pomesnim Crkvama (kao što su Carigradska, Ruska, Srpska...) i to samo po blagoslovu Patrijarha.
Ovaj blagosloveni miris simbolizuje Duh Sveti i božansku milost koja pročišćava telo i duh. Njegov miris ima umirujuće dejstvo na vernika, podsećajući na svetost i prisustvo Božije ljubavi u svakom trenutku molitve i obreda.
Istorijski gledano, sveto miro se koristi još od vremena Jevanđelja, kada su se Hristu prinosile darove od tamjana, smole i drugih dragocenih ulja. Njegova važnost ostala je nepromenjena kroz vekove, čineći ga jednim od najstarijih i najcenjenijih mirisa u hrišćanskom svetu.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sveto miro se priprema i osvećuje u Beogradu, u Patrijaršiji, obično tokom Velike sedmice pred Vaskrs, i to ne svake godine, već po potrebi. Kada se proizvede, ono se šalje svim eparhijama SPC širom sveta.
U manastirima se ne proizvodi sveto miro, ali se koristi sa velikim poštovanjem – kao dar Crkve koji u sebi nosi ne samo miris, već i blagodat Božju. Zato se pomazanje miro-uiljem smatra molitvenim, svetim dodirom, kroz koji vera postaje osetljiva – i vidljiva.
Kako pišu sveti oci, miris mira podseća na Carstvo nebesko – jer ne dolazi iz sveta, već od Boga. A svaki vernik koji ga primi, nosi u sebi taj tihi pečat svetosti, koji umiruje, osvećuje i podseća da smo svi mi pomazani za večnost.
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
U privatnom životu, Džekson je dinamičan i zanimljiv, kao i na TV ekranu. Nedavno je otkrio da ga jedno iskustvo posebno duboko promenilo.
Probajte riblje varivo od soje po receptu iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije Rašić, pročitajte molitvu Bogorodice Djevo i duhovno se nadahnite poukom shimonaha Zosime.
Svetogorski starac govorio je o trenutku kada teret postane prevelik, a izlaz se ne traži u bekstvu, već u smirenju, veri i poverenju u Boga.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Poglavar Carigradske patrijaršije kritikovao Moskvu zbog delovanja u Africi, a patrijarha Porfirija zbog izostanka posete Carigradskoj patrijaršiji.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.