"OVDE SAM OSETILA BOŽIJU SILU, OZDRAVILA SAM PRED IKONOM": Neverovatno svedočanstvo Natalije o velikoj svetinji
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Sveto miro, ili miros, jedno je od najsvetijih i najdrevnijih crkvenih ulja koje se koristi u pravoslavnoj crkvi. Njime se pomazuju vernici prilikom krštenja, hrišćanskog miropomazanja, osvećenja svetinja, pa čak i prilikom krunisanja pravoslavnih careva. Njegov značaj u liturgiji i životu vernika je neprocenjiv.
Ovo ulje nije običan miris – već sveta materija u kojoj Crkva prepoznaje delovanje Duha Svetoga. Njegov miris je blag, dubok, aromatičan i mnogi vernici svedoče da umiruje dušu, donosi spokoj i budi molitveni duh.
Sveto miro se pravi od desetinama najdragocenijih biljnih smola, ulja i začina, među kojima su tamjan, smirna, ružino ulje i druge svetootačke recepture. Njegovo spravljanje je poseban čin — obavlja se retko i svečano, najčešće u velikim pomesnim Crkvama (kao što su Carigradska, Ruska, Srpska...) i to samo po blagoslovu Patrijarha.
Ovaj blagosloveni miris simbolizuje Duh Sveti i božansku milost koja pročišćava telo i duh. Njegov miris ima umirujuće dejstvo na vernika, podsećajući na svetost i prisustvo Božije ljubavi u svakom trenutku molitve i obreda.
Istorijski gledano, sveto miro se koristi još od vremena Jevanđelja, kada su se Hristu prinosile darove od tamjana, smole i drugih dragocenih ulja. Njegova važnost ostala je nepromenjena kroz vekove, čineći ga jednim od najstarijih i najcenjenijih mirisa u hrišćanskom svetu.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sveto miro se priprema i osvećuje u Beogradu, u Patrijaršiji, obično tokom Velike sedmice pred Vaskrs, i to ne svake godine, već po potrebi. Kada se proizvede, ono se šalje svim eparhijama SPC širom sveta.
U manastirima se ne proizvodi sveto miro, ali se koristi sa velikim poštovanjem – kao dar Crkve koji u sebi nosi ne samo miris, već i blagodat Božju. Zato se pomazanje miro-uiljem smatra molitvenim, svetim dodirom, kroz koji vera postaje osetljiva – i vidljiva.
Kako pišu sveti oci, miris mira podseća na Carstvo nebesko – jer ne dolazi iz sveta, već od Boga. A svaki vernik koji ga primi, nosi u sebi taj tihi pečat svetosti, koji umiruje, osvećuje i podseća da smo svi mi pomazani za večnost.
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
U privatnom životu, Džekson je dinamičan i zanimljiv, kao i na TV ekranu. Nedavno je otkrio da ga jedno iskustvo posebno duboko promenilo.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
Učenje Svetog Josifa Isihaste o poslušnosti, poniznosti i molitvi vodi vernike ka duhovnom miru i snazi srca, otvarajući put ka Božjoj svetlosti.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Atos, duhovno srce pravoslavlja, suočava se s rastućim spoljnim pritiscima i izazovima koji prete vekovnoj tradiciji i njenoj budućnosti.
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
U prisustvu tridesetak Srba i prijatelja iz Francuske, Fransoa iz Strazbura je posle dvadeset godina čekanja primio sveto krštenje u Velikoj Hoči, dok su pojci bili svi prisutni u hramu.
Atos, duhovno srce pravoslavlja, suočava se s rastućim spoljnim pritiscima i izazovima koji prete vekovnoj tradiciji i njenoj budućnosti.
Dok je krvario pod tušem, misleći da umire, otac Kosta je osetio Božju prisutnost.
U hramu Svetog Spasa u Šibeniku svečano su otkrivene mošti episkopa Nikodima Milaša, velikog teologa i svetitelja Srpske Pravoslavne Crkve.
Sveti Nikolaj Ohridski I Žički u svojoj besedi za 16. sredu po Duhovoma upozorava da duša koja ostaje gladna Isusove hrane nikada ne poznaje istinsku snagu, radost i večni život, dok primeri iz prirode i života otkrivaju granice prolaznog i veličinu Božanskog.
Od svakodnevnih poslova do bračnih nesuglasica, sveci i svetogorski starci pokazuju kako vera, ljubav i smirenje čine život lakšim i duhovno plodonosnim.