"OVDE SAM OSETILA BOŽIJU SILU, OZDRAVILA SAM PRED IKONOM": Neverovatno svedočanstvo Natalije o velikoj svetinji
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
Sveto miro je jedan od najstarijih mirisa u hrišćanstvu, čija upotreba datira još iz vremena apostola. Njegov miris nosi blagoslov, isceljenje i umirenje duše i tela.
Sveto miro, ili miros, jedno je od najsvetijih i najdrevnijih crkvenih ulja koje se koristi u pravoslavnoj crkvi. Njime se pomazuju vernici prilikom krštenja, hrišćanskog miropomazanja, osvećenja svetinja, pa čak i prilikom krunisanja pravoslavnih careva. Njegov značaj u liturgiji i životu vernika je neprocenjiv.
Ovo ulje nije običan miris – već sveta materija u kojoj Crkva prepoznaje delovanje Duha Svetoga. Njegov miris je blag, dubok, aromatičan i mnogi vernici svedoče da umiruje dušu, donosi spokoj i budi molitveni duh.
Sveto miro se pravi od desetinama najdragocenijih biljnih smola, ulja i začina, među kojima su tamjan, smirna, ružino ulje i druge svetootačke recepture. Njegovo spravljanje je poseban čin — obavlja se retko i svečano, najčešće u velikim pomesnim Crkvama (kao što su Carigradska, Ruska, Srpska...) i to samo po blagoslovu Patrijarha.
Ovaj blagosloveni miris simbolizuje Duh Sveti i božansku milost koja pročišćava telo i duh. Njegov miris ima umirujuće dejstvo na vernika, podsećajući na svetost i prisustvo Božije ljubavi u svakom trenutku molitve i obreda.
Istorijski gledano, sveto miro se koristi još od vremena Jevanđelja, kada su se Hristu prinosile darove od tamjana, smole i drugih dragocenih ulja. Njegova važnost ostala je nepromenjena kroz vekove, čineći ga jednim od najstarijih i najcenjenijih mirisa u hrišćanskom svetu.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sveto miro se priprema i osvećuje u Beogradu, u Patrijaršiji, obično tokom Velike sedmice pred Vaskrs, i to ne svake godine, već po potrebi. Kada se proizvede, ono se šalje svim eparhijama SPC širom sveta.
U manastirima se ne proizvodi sveto miro, ali se koristi sa velikim poštovanjem – kao dar Crkve koji u sebi nosi ne samo miris, već i blagodat Božju. Zato se pomazanje miro-uiljem smatra molitvenim, svetim dodirom, kroz koji vera postaje osetljiva – i vidljiva.
Kako pišu sveti oci, miris mira podseća na Carstvo nebesko – jer ne dolazi iz sveta, već od Boga. A svaki vernik koji ga primi, nosi u sebi taj tihi pečat svetosti, koji umiruje, osvećuje i podseća da smo svi mi pomazani za večnost.
Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine:
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
U privatnom životu, Džekson je dinamičan i zanimljiv, kao i na TV ekranu. Nedavno je otkrio da ga jedno iskustvo posebno duboko promenilo.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
Jednostavan obrok koji okuplja porodicu i vraća toplinu i miris doma u samo 20 minuta.