U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Ustanovljenje Božićnog posta, kao i ostalih višednevnih postova, vezuje se za rani period hrišćanstva. Jezgro iz kojeg se razvio Božićni post bio je post uoči praznika Bogojavljenja. Rođenje Hristovo i Bogojavljenje su prvobitno činili jedan jedinstven praznik. Od samog početka, za dan koji je prethodio prazniku Bogojavljenja - koji danas nazivamo Krstovdan - podrazumevan je potpuni post. Kao njegov obrazac poslužio je ranohrišćanski pashalni post, koji je podrazumevao uzdržanje od bilo kakve hrane i pića tokom jednog ili više dana.
Razdvajanjem Božića i Bogojavljenja na dva samostalna praznika, Božić je sačuvao opšte ustrojstvo bogojavljenskog bogosluženja i dobio svoje posebno navečerje - Badnji dan, koji je takođe ostao dan potpunog posta. Sa protokom vremena, pred Badnji dan ustanovljeno je nekoliko dana posta, slično kao što je pred ranohrišćanskim pashalnim jednodnevnim ili dvodnevnim postom već u IV veku nastao višednevni Veliki post.
Printscreen/Youtube/ Острог Тв Студио
Prva svedočanstva o pripremi za praznik Rođenja Hristovog
Tako Sveti Jovan Zlatoust u jednoj od svojih propovedi, izgovorenoj u Antiohiji 386. godine, svedoči o pripremi za Rođenje Hristovo, koja počinje pet dana pred sam praznik: „Uskoro dolazi praznik, koji je više od svih praznika dostojan poštovanja i časti i koji sa sigurnošću možemo nazvati majkom svih praznika… Uveren sam da će mnogi u taj dan sigurno doći i pristupiti toj duhovnoj žrtvi. Stoga, da nam to ne bi bilo na sud ili na osudu, nego na spasenje duše naše, već sada vas upozoravam i molim da se svako od vas očisti i potom pristupi Svetim Tajnama. Niko da mi ne kaže: stidim se, savest mi je puna grehova, nosim teško breme. Period od ovih pet dana dovoljan je za to da se očistiš od mnoštva grehova, ako budeš trezven, ako se budeš molio i stražio.“
Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust
Već od IV veka i zapadni crkveni pisci pominju post pred praznik Rođenja Hristovog. Od V veka na latinskom Zapadu postepeno se razvija običaj Adventa - perioda pripreme za praznovanje Roždestva, sa posebnim bogosluženjem, držanjem posta i, od XI veka, uvedenom zabranom vršenja venčanja u tom periodu.
Svedočanstva sa Istoka i kanonski izvori
Na Istoku se potpuno saglasna svedočanstva o Božićnom postu javljaju tek u IX ili X veku. Posebno su značajni podaci o praksi Carigrada i Palestine, jer je upravo ona ušla u temelj kasnije pravoslavne tradicije. U Carigradu se o postu pred praznik Rođenja Hristovog govori usputno u „Tomosu sjedinjenja“, poznatom saborskom dokumentu из 920. godine, posvećenom problemu drugobračnih, koji je ušao u korpus kanonskog prava Pravoslavne Crkve: „… danu Rođenja Hrista i Boga našeg prethodi post.“
Nažalost, iz ovog svedočanstva ne može se precizno utvrditi koliko je tada post trajao. Postoje i stariji tekstovi koji pominju Božićni post, poput zbornika kanona koji se pripisuje Svetom Nikiforu Ispovedniku, kao i pojedinih spisa pripisivanih Anastasiju Sinaitu.
Iz komentara Teodora Valsamona saznajemo da u njegovo vreme (1140 – posle 1199) nisu bili poznati drevni kanoni koji pominju Božićni i Petrovski post. Komentarišući 69. apostolsko pravilo, on piše: „Primećujemo iz ovog pravila da u strogom smislu reči postoji samo jedan četrdesetodnevni post, koji se odnosi na Pashu - jer kad bi bilo drugih, pravilo bi ih takođe pomenulo. Ali, ako mi postimo i druge postove, koji se odnose na praznike svetih apostola, Uspenja Presvete Bogorodice i Rođenja Hristovog, nećemo zbog toga da se stidimo.“
Printscreen/Youtube/Jovan Plamenac
Vizantijski tipici i ustaljivanje četrdesetodnevnog posta
Valsamon pominje i ktitorske tipike, dokumente različitih vizantijskih manastira. U njima Božićni post već od kraja IX veka ima četrdesetodnevno trajanje. Tako se u Studitskom ipotiposisu iz druge polovine IX veka ovaj post naziva „Filipovim“, odnosno započinje odmah posle 14/27. novembra i traje punih 40 dana. Od druge polovine XI veka u Evergetidskom tipiku utvrđuju se pravila o načinu posta, koja su gotovo ista onima koje propisuje današnji Tipik.
Carigradski patrijarsi, koji su se držali evergetidske prakse, smatrali su neophodnim da se četrdesetodnevni post propiše za sve hrišćane. Tako patrijarh Luka Hrisoverg, prema svedočanstvu Teodora Valsamona, piše da, pošto trajanje Uspenskog i Božićnog posta nije jasno određeno nikakvim pismenim izvorima, treba slediti nepisano crkveno predanje i držati post pred Uspenjem posle 1. avgusta, a pred Roždestvo posle 14. novembra.
Liturgijski značaj i duhovna dinamika Božićnog posta
Period Božićnog posta ne predstavlja osobit liturgijski period u toj meri kao Veliki post. On ima više asketski nego izrazito liturgijski karakter. Ipak, i tokom ovog posta u bogoslužbenom životu Crkve izdvajaju se određene osobenosti koje postepeno najavljuju dolazak praznika Rođenja Hristovog. Na samom početku posta, u bogoslužbenim pesmama i stihirama još se ne pominje Roždestvo, ali već nakon pet dana, uoči praznika Vavedenja Presvete Bogorodice, u irmosima kanona čuje se prva najava dolazećeg događaja: „Hristos se rađa, slavite!“
Shutterstock
Ikona Rođenja Hristovog
Od tog momenta započinje postepena promena u bogoslužbenom ritmu i ustrojstvu crkvenog života. „Kao da naziremo negde u daljini svetlost najveće od svih mogućih radosti - dolazak Boga u svet“, piše Aleksandar Šmeman. Kao dodatak prazničnim službama pripremnog perioda, na primer 19. decembra, kada slavimo Svetog Nikolu Čudotvorca, na jutrenju se pevaju posebne stihire sa božićnom tematikom. Na taj način Crkva najavljuje dolazak Hrista, ovaploćenje Boga i Njegov ulazak u svet radi spasenja i preobražaja svega stvorenog.
U dve nedelje pred Božić Crkva pominje Praoce i Oce - starozavetne proroke i svete pravednike koji su nagoveštavali dolazak Hristov, pretvarajući istoriju u prostor iščekivanja spasenja i obnove čoveka. Pet dana pred praznik započinje i pretprazništvo Roždestva, čija je liturgijska struktura srodna Strasnoj sedmici pred Vaskrs, jer se upravo Rođenjem Bogomladenca započinje Njegovo spasonosno delo radi nas i radi našega spasenja.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine, već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije koja spaja prošlost i sadašnjost.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine, već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije koja spaja prošlost i sadašnjost.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.