U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Ustanovljenje Božićnog posta, kao i ostalih višednevnih postova, vezuje se za rani period hrišćanstva. Jezgro iz kojeg se razvio Božićni post bio je post uoči praznika Bogojavljenja. Rođenje Hristovo i Bogojavljenje su prvobitno činili jedan jedinstven praznik. Od samog početka, za dan koji je prethodio prazniku Bogojavljenja - koji danas nazivamo Krstovdan - podrazumevan je potpuni post. Kao njegov obrazac poslužio je ranohrišćanski pashalni post, koji je podrazumevao uzdržanje od bilo kakve hrane i pića tokom jednog ili više dana.
Razdvajanjem Božića i Bogojavljenja na dva samostalna praznika, Božić je sačuvao opšte ustrojstvo bogojavljenskog bogosluženja i dobio svoje posebno navečerje - Badnji dan, koji je takođe ostao dan potpunog posta. Sa protokom vremena, pred Badnji dan ustanovljeno je nekoliko dana posta, slično kao što je pred ranohrišćanskim pashalnim jednodnevnim ili dvodnevnim postom već u IV veku nastao višednevni Veliki post.
Printscreen/Youtube/ Острог Тв Студио
Prva svedočanstva o pripremi za praznik Rođenja Hristovog
Tako Sveti Jovan Zlatoust u jednoj od svojih propovedi, izgovorenoj u Antiohiji 386. godine, svedoči o pripremi za Rođenje Hristovo, koja počinje pet dana pred sam praznik: „Uskoro dolazi praznik, koji je više od svih praznika dostojan poštovanja i časti i koji sa sigurnošću možemo nazvati majkom svih praznika… Uveren sam da će mnogi u taj dan sigurno doći i pristupiti toj duhovnoj žrtvi. Stoga, da nam to ne bi bilo na sud ili na osudu, nego na spasenje duše naše, već sada vas upozoravam i molim da se svako od vas očisti i potom pristupi Svetim Tajnama. Niko da mi ne kaže: stidim se, savest mi je puna grehova, nosim teško breme. Period od ovih pet dana dovoljan je za to da se očistiš od mnoštva grehova, ako budeš trezven, ako se budeš molio i stražio.“
Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust
Već od IV veka i zapadni crkveni pisci pominju post pred praznik Rođenja Hristovog. Od V veka na latinskom Zapadu postepeno se razvija običaj Adventa - perioda pripreme za praznovanje Roždestva, sa posebnim bogosluženjem, držanjem posta i, od XI veka, uvedenom zabranom vršenja venčanja u tom periodu.
Svedočanstva sa Istoka i kanonski izvori
Na Istoku se potpuno saglasna svedočanstva o Božićnom postu javljaju tek u IX ili X veku. Posebno su značajni podaci o praksi Carigrada i Palestine, jer je upravo ona ušla u temelj kasnije pravoslavne tradicije. U Carigradu se o postu pred praznik Rođenja Hristovog govori usputno u „Tomosu sjedinjenja“, poznatom saborskom dokumentu из 920. godine, posvećenom problemu drugobračnih, koji je ušao u korpus kanonskog prava Pravoslavne Crkve: „… danu Rođenja Hrista i Boga našeg prethodi post.“
Nažalost, iz ovog svedočanstva ne može se precizno utvrditi koliko je tada post trajao. Postoje i stariji tekstovi koji pominju Božićni post, poput zbornika kanona koji se pripisuje Svetom Nikiforu Ispovedniku, kao i pojedinih spisa pripisivanih Anastasiju Sinaitu.
Iz komentara Teodora Valsamona saznajemo da u njegovo vreme (1140 – posle 1199) nisu bili poznati drevni kanoni koji pominju Božićni i Petrovski post. Komentarišući 69. apostolsko pravilo, on piše: „Primećujemo iz ovog pravila da u strogom smislu reči postoji samo jedan četrdesetodnevni post, koji se odnosi na Pashu - jer kad bi bilo drugih, pravilo bi ih takođe pomenulo. Ali, ako mi postimo i druge postove, koji se odnose na praznike svetih apostola, Uspenja Presvete Bogorodice i Rođenja Hristovog, nećemo zbog toga da se stidimo.“
Printscreen/Youtube/Jovan Plamenac
Vizantijski tipici i ustaljivanje četrdesetodnevnog posta
Valsamon pominje i ktitorske tipike, dokumente različitih vizantijskih manastira. U njima Božićni post već od kraja IX veka ima četrdesetodnevno trajanje. Tako se u Studitskom ipotiposisu iz druge polovine IX veka ovaj post naziva „Filipovim“, odnosno započinje odmah posle 14/27. novembra i traje punih 40 dana. Od druge polovine XI veka u Evergetidskom tipiku utvrđuju se pravila o načinu posta, koja su gotovo ista onima koje propisuje današnji Tipik.
Carigradski patrijarsi, koji su se držali evergetidske prakse, smatrali su neophodnim da se četrdesetodnevni post propiše za sve hrišćane. Tako patrijarh Luka Hrisoverg, prema svedočanstvu Teodora Valsamona, piše da, pošto trajanje Uspenskog i Božićnog posta nije jasno određeno nikakvim pismenim izvorima, treba slediti nepisano crkveno predanje i držati post pred Uspenjem posle 1. avgusta, a pred Roždestvo posle 14. novembra.
Liturgijski značaj i duhovna dinamika Božićnog posta
Period Božićnog posta ne predstavlja osobit liturgijski period u toj meri kao Veliki post. On ima više asketski nego izrazito liturgijski karakter. Ipak, i tokom ovog posta u bogoslužbenom životu Crkve izdvajaju se određene osobenosti koje postepeno najavljuju dolazak praznika Rođenja Hristovog. Na samom početku posta, u bogoslužbenim pesmama i stihirama još se ne pominje Roždestvo, ali već nakon pet dana, uoči praznika Vavedenja Presvete Bogorodice, u irmosima kanona čuje se prva najava dolazećeg događaja: „Hristos se rađa, slavite!“
Shutterstock
Ikona Rođenja Hristovog
Od tog momenta započinje postepena promena u bogoslužbenom ritmu i ustrojstvu crkvenog života. „Kao da naziremo negde u daljini svetlost najveće od svih mogućih radosti - dolazak Boga u svet“, piše Aleksandar Šmeman. Kao dodatak prazničnim službama pripremnog perioda, na primer 19. decembra, kada slavimo Svetog Nikolu Čudotvorca, na jutrenju se pevaju posebne stihire sa božićnom tematikom. Na taj način Crkva najavljuje dolazak Hrista, ovaploćenje Boga i Njegov ulazak u svet radi spasenja i preobražaja svega stvorenog.
U dve nedelje pred Božić Crkva pominje Praoce i Oce - starozavetne proroke i svete pravednike koji su nagoveštavali dolazak Hristov, pretvarajući istoriju u prostor iščekivanja spasenja i obnove čoveka. Pet dana pred praznik započinje i pretprazništvo Roždestva, čija je liturgijska struktura srodna Strasnoj sedmici pred Vaskrs, jer se upravo Rođenjem Bogomladenca započinje Njegovo spasonosno delo radi nas i radi našega spasenja.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
U jeku žestokih optužbi predsednika Sjedinjenih Američkih Država na račun poglavara Rimokatoličke crkve, Masud Pezeškijan iznenadio je javnost podrškom Svetom Ocu, uz oštru osudu korišćenja vere u političko-religijskim porukama.
Od zatvorenog oltara tokom posta do iznenadne otvorenosti koja briše granicu između čoveka i Boga, Svetla sedmica otkriva smisao koji mnogi primete tek kada zakorače unutra.
Izraelski ministar govori o širenju prisustva vernika i mogućnosti stalne molitve, dok rabin Volfson ovaj trenutak opisuje kao ispunjenje višemilenijskog očekivanja jevrejskog naroda.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
Dok nevreme i dalje otežava dolazak poklonika, svetogorski manastiri slave praznik Rođenja Hristovg celonoćnim bdenjima, psalmodijama i pridržavanjem stroge monaške discipline, nastavljajući vekovnu tradiciju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
Od zatvorenog oltara tokom posta do iznenadne otvorenosti koja briše granicu između čoveka i Boga, Svetla sedmica otkriva smisao koji mnogi primete tek kada zakorače unutra.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Snažna beseda arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog otvorila je pitanje suštine vere i upozorila da se susret sa Bogom ne svodi na spoljašnje oblike, već na živo učešće u liturgiji i delatnu ljubav prema Hristu.
Posle Vaskrsa u kuhinji ostaju šarena jaja i pitanje kako ih pretvoriti u nešto novo. Ovaj jednostavan recept spaja začine i tradiciju u jelo potpuno drugačijeg izgleda i ukusa.