MALI KORACI, VELIKA NAGRADA: Duhovni kompas za svakodnevicu
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Ajeti iz sure El-Mumtehine, izdvojeni za 29. novembar, govore o granici između pravednosti i saučesništva, o odnosima koji se mere delima, a ne rečima.
Postoje dani u kojima nekoliko redaka iz Kurana zvuči kao da je napisano upravo za trenutak u kome živimo. Ajeti 8 i 9 sure El-Mumtehine, izdvojeni za 29. novembar u knjizi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", upravo su takvi: kratki, jasni i bez potrebe za dodatnim objašnjenjima. U njima se ne poziva ni na zatvaranje pred drugima, niti na slepo poverenje, već se precizno povlači linija između pravednosti i saučesništva u nepravdi.

60:8. Alah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Alah, zaista, voli one koji su pravični.
60:9. Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.
Ajeti 60:8–9 sure El-Mumtehine jasno postavljaju meru odnosa prema drugima: dobro i pravednost pripadaju onima koji ne čine nasilje i ne uskraćuju pravo na dom i sigurnost. Time se vera pokazuje kao prostor odgovorne otvorenosti, a ne sukoba. Pravda se ovde ne izgovara, već se proverava u konkretnom odnosu prema čoveku.
Istovremeno, ovi ajeti neumoljivo razdvajaju pravednost od saučesništva. Zabrana prijateljevanja sa progoniteljima nije poziv na netrpeljivost, već na moralnu jasnoću. Nepravda, prema ovoj poruci, ne nastaje samo delom, već i izborom strane.
U toj ravnoteži između otvorenosti i granice je njihova suštinska poruka. Izbor ajeta za 29. novembar deluje kao podsetnik da se islam ne potvrđuje rečima, već odlukama koje donosimo svakog dana – s kim gradimo bliskost, a od koga se svesno udaljavamo. Između dobra i nepravde ne postoji udobna sredina.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
Ajet 57:18 otkriva zašto iskrena sadaka oplemenjuje vernika, donosi unutrašnji mir i nagradu koja nadmašuje sve ljudske računice.
Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.
Ajeti 57:22-24 iz sure El Hadid pokazuju kako emocije i izbori oblikuju život, te zašto oslanjanje na Alaha donosi unutrašnju slobodu koju mnogi propuštaju.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Ajet 2:107 podseća da istinska pomoć i zaštita pripadaju samo Bogu, razotkrivajući ljudsku sklonost da traži utočište u prolaznim izvorima moći.
Ajeti 2:28-29 nas podsećaju da je svaki trenutak dar, a svaki izbor odgovornost prema Stvoritelju i svetu oko nas.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Prema tvrdnjama ruske obaveštajne službe, Carigradska patrijaršija namerava da prizna nepriznatu crnogorsku strukturu, čime bi dodatno zamutila granicu između vere i geopolitike.
Svetogorski starac i veliki duhovnik 20. veka otkriva kako se prava ljubav u pravoslavlju pokazuje kroz rasuđivanje, strpljenje i molitvu, a ne kroz slepo popuštanje.
Fotografije koje se dele na društvenim mrežama prikazuju dva krsta na nebu iznad manastira kod Leposavića.