Aktuelno iz SPC 31.07.2025 | 13:13

"NIJE BILO SRPSKE KUĆE NI PRAVOSLAVNE PORODICE KOJA NIJE ZAVIJENA U CRNO": Bolno sećanje koje osvetljava tamu krvavog leta u bihaćkom kraju

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
"NIJE BILO SRPSKE KUĆE NI PRAVOSLAVNE PORODICE KOJA NIJE ZAVIJENA U CRNO": Bolno sećanje koje osvetljava tamu krvavog leta u bihaćkom kraju
SPC

U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.

Tamo gde je zemlja natopljena krvlju nevinih, tamo gde su hramovi paljeni, a krstovi rušeni, opet se uznosi molitva. Tamo gde su srpska deca zbog vere u Hrista ginula, danas svetli ikona — kao večni plamen istine i neugasive nade. U Bihaću, na mestu gde je prošlost bila raspeće, budućnost je vaskrsenje.

Liturgiju služio episkop Sergije

U nedelju sedmu po Pedesetnici, u hramu Silaska Svetog Duha na Apostole u Bihaću, liturgijski je prvi put proslavljen spomen na nedavno kanonizovane Svete novomučenike garavičke i bihaćko-cazinske. Srpska pravoslavna crkva, koja se molitvom seća i ne zaboravlja svoje stradalnike, sabrala je toga dana sveštenstvo i verni narod oko mučeničkog pomena i božanske liturgije.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju je služio vladika Sergije

 

Svetu Liturgiju služio je episkop bihaćko-petrovački gospodin Sergije, a sasluživali su arhimandriti Serafim (Kužić) i Vasilije (Rožić), protoprezviteri-stavrofori Stojko Strika, Miladin Tešanović, Savo Janković i Bojan Mitrić, protoprezviteri Dejan Zeljkić, Alen Marić i Jovan Banjac, prezviter Aleksandar Bjeličić i protođakon Nemanja Reljić.

Na malom vhodu, u znaku pastirske ljubavi i zahvalnosti, episkop Sergije je odlikovao protonamesnika Slavišu Milinovića, paroha bihaćkog, činom protoprezvitera, kao priznanje za njegovo dugogodišnje zalaganje i požrtvovanost u službi Crkvi Božjoj u ovom, nimalo lakom kraju.

SPC
Vladika Sergije celiva mošti Svetih novomučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih

 

Sećanje na stradanja kroz reči vladike

Duboka rana i tragedija kraja jasno su istaknuti u rečima Njegovog Preosveštenstva, koje odjekuju sećanjem i upozorenjem:

— Nije bilo srpske kuće ni pravoslavne porodice koja tog krvavog leta nije bila zavijena u crno. Neke porodice potpuno su nestale, o njima se ni danas ništa ne zna. Neki zaseoci su izbrisani sa lica zemlje, a mnogi pravoslavni hramovi zauvek uništeni. Danas nam je jasno zašto je bihaćki hram Svete Trojice bio prvi razoreni u Pavelićevoj zločinačkoj tvorevini. Hiljade naših sunarodnika mučeničkom su smrću završili, a da nikome ništa nisu skrivili. Tog leta živeli su mirno, tiho, neprimetno, baveći se svojim svakodnevnim poslovima, a onda su postali smetnja onima koji su želeli etnički čistu državu. Zastrašujuće je čitati izveštaje i svedočenja onih koji su, čudom Božjim, preživeli to krvavo leto — podsetio je vladika Sergije.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Ikona Svetih novomučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih

 

Proglašenje novomučenika i blagosiljanje ikona

Poseban trenutak dogodio se po zaamvonoj molitvi, kada je izvršeno blagosiljanje slavskih darova, a zatim i svečano proglašenje Svetih novomučenika uz čitanje gramate Svetog Arhijerejskog Sinoda i uzdizanje njihove ikone. Bio je to trenutak u kome su se nevidljive suze pretvorile u vidljivu radost, a rana vekova pretvorena u venac svetitelja.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Sergije osveštao je slavski kolač

 

Sveti novomučenici – temelj duhovnog vaskrsenja

Ovo liturgijsko proslavljanje Svetih novomučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih nije samo crkveni čin, već istorijski događaj u kojem su se sabrali tuga, nada i pobeda — pobeda vere nad strahom, svetlosti nad tamom, života nad smrću.

Od ovog dana, svakog jula, Bihać će pamtiti da tamo gde je nekada bio pepeo, sada stoji ikona. I da sećanje na mučeništvo nije teret prošlosti, već svetionik budućnosti.