U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
Tamo gde je zemlja natopljena krvlju nevinih, tamo gde su hramovi paljeni, a krstovi rušeni, opet se uznosi molitva. Tamo gde su srpska deca zbog vere u Hrista ginula, danas svetli ikona — kao večni plamen istine i neugasive nade. U Bihaću, na mestu gde je prošlost bila raspeće, budućnost je vaskrsenje.
Liturgiju služio episkop Sergije
U nedelju sedmu po Pedesetnici, u hramu Silaska Svetog Duha na Apostole u Bihaću, liturgijski je prvi put proslavljen spomen na nedavno kanonizovane Svete novomučenike garavičke i bihaćko-cazinske. Srpska pravoslavna crkva, koja se molitvom seća i ne zaboravlja svoje stradalnike, sabrala je toga dana sveštenstvo i verni narod oko mučeničkog pomena i božanske liturgije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgiju je služio vladika Sergije
Svetu Liturgiju služio je episkop bihaćko-petrovački gospodin Sergije, a sasluživali su arhimandriti Serafim (Kužić) i Vasilije (Rožić), protoprezviteri-stavrofori Stojko Strika, Miladin Tešanović, Savo Janković i Bojan Mitrić, protoprezviteri Dejan Zeljkić, Alen Marić i Jovan Banjac, prezviter Aleksandar Bjeličić i protođakon Nemanja Reljić.
Na malom vhodu, u znaku pastirske ljubavi i zahvalnosti, episkop Sergije je odlikovao protonamesnika Slavišu Milinovića, paroha bihaćkog, činom protoprezvitera, kao priznanje za njegovo dugogodišnje zalaganje i požrtvovanost u službi Crkvi Božjoj u ovom, nimalo lakom kraju.
SPC
Vladika Sergije celiva mošti Svetih novomučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih
Sećanje na stradanja kroz reči vladike
Duboka rana i tragedija kraja jasno su istaknuti u rečima Njegovog Preosveštenstva, koje odjekuju sećanjem i upozorenjem:
— Nije bilo srpske kuće ni pravoslavne porodice koja tog krvavog leta nije bila zavijena u crno. Neke porodice potpuno su nestale, o njima se ni danas ništa ne zna. Neki zaseoci su izbrisani sa lica zemlje, a mnogi pravoslavni hramovi zauvek uništeni. Danas nam je jasno zašto je bihaćki hram Svete Trojice bio prvi razoreni u Pavelićevoj zločinačkoj tvorevini. Hiljade naših sunarodnika mučeničkom su smrću završili, a da nikome ništa nisu skrivili. Tog leta živeli su mirno, tiho, neprimetno, baveći se svojim svakodnevnim poslovima, a onda su postali smetnja onima koji su želeli etnički čistu državu. Zastrašujuće je čitati izveštaje i svedočenja onih koji su, čudom Božjim, preživeli to krvavo leto — podsetio je vladika Sergije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ikona Svetih novomučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih
Proglašenje novomučenika i blagosiljanje ikona
Poseban trenutak dogodio se po zaamvonoj molitvi, kada je izvršeno blagosiljanje slavskih darova, a zatim i svečano proglašenje Svetih novomučenika uz čitanje gramate Svetog Arhijerejskog Sinoda i uzdizanje njihove ikone. Bio je to trenutak u kome su se nevidljive suze pretvorile u vidljivu radost, a rana vekova pretvorena u venac svetitelja.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Sergije osveštao je slavski kolač
Sveti novomučenici – temelj duhovnog vaskrsenja
Ovo liturgijsko proslavljanje Svetih novomučenika garavičkih i bihaćko-cazinskih nije samo crkveni čin, već istorijski događaj u kojem su se sabrali tuga, nada i pobeda — pobeda vere nad strahom, svetlosti nad tamom, života nad smrću.
Od ovog dana, svakog jula, Bihać će pamtiti da tamo gde je nekada bio pepeo, sada stoji ikona. I da sećanje na mučeništvo nije teret prošlosti, već svetionik budućnosti.
Srpska pravoslavna crkva 13. jula proslavlja Svete novomučenike jastrebarske i sisačke, a jeromonah Pamfil (Osokin) u potresnom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti daje dramatičan osvrt na stradanja koja su mnogi zaboravili.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Prvi put je kročio u selo svojih predaka i služio u hramu u kojem je njegov deda pre stradanja propovedao veru Hristovu, a emotivno svedočenje sveštenika iz Milvokija ganulo je vernike u Drvaru i Trubaru.
Jedinstveni duhovni događaj u manastiru Rmnju okupio je episkope i mitropolite iz SPC i MPC – OA, uz praznične besede i odlikovanja, podsećajući vernike na vekovnu žrtvu i nepokolebljivu veru rmanjskih mučenika
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.