Prepodobnomučenici i mučenici rmanjski proslavljeni u Manastiru Rmanj tokom svečane večernje službe koju je uveličao dolazak mitropolita Ilariona iz Ohridske arhiepiskopije.
Manastir Rmanj, skriven u netaknutoj prirodi bihaćkog kraja, i ove godine postao je središte molitve i duhovnog okupljanja pravoslavnih vernika. Odlukom Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, na redovnom zasedanju 2025, svetim diptihom naše pomesne Crkve pribrojani su Sveti prepodobnomučenici i mučenici rmanjski, stradali u svetonikolajevskoj sveštenoj obitelji Manastira Rmanj kroz vekove.
Foto: SPC
Ikona prepodobnomučenika i mučenika rmanjskih
Ovaj značajan događaj obeležen je u navečerje njihovog sveštenog spomena 9. septembra 2025, kada je, s blagoslovom episkopa bihaćko-petrovačkog Sergija, u manastirskom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca služena posebna doksologija u čast dolaska mitropolita bregalničkog Ilariona iz Pravoslavne ohridske arhiepiskopije - Makedonske pravoslavne crkve.
Foto: SPC
Sa blagoslovom episkopa bihaćko-petrovačkog Sergija, u manastirskom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca služena posebna doksologija u čast dolaska mitropolita bregalničkog Ilariona
Nakon toga usledilo je svečano večernje bogosluženje s petohlebnicom, koje je služio sam mitropolit Ilarion, a sasluživali su mu arhimandriti Danilo (Pavlović) i Vasilije (Rožić), kao i protođakon Nemanja Reljić. Vernici su prisustvovali ovom svečanom činu, moleći se i prisećajući se mučeničkog stradanja rmanskih monaha, čiji život i žrtva i danas osvetljavaju duhovni put pravoslavnog naroda.
Manastir Rmanj, i ovoga puta, pokazao se kao duhovna svetinja i mesto gde se tradicija i vera stapaju u molitvenom zajedništvu. Prisustvo mitropolita Ilariona dodatno je osnažilo veze između Srpske pravoslavne crkve i Ohridske arhiepiskopije, simbolizujući bratstvo i jedinstvo u Hristu među pravoslavnim narodima.
Ovaj dan, upisan u crkveni kalendar kao dan sećanja na rmanske prepodobnomučenike, predstavlja još jedan značajan korak u očuvanju pamćenja svetih stradalnika i jačanju duhovnog identiteta Srpske pravoslavne crkve.
U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
Na hramovnoj slavi Uspenja Presvete Bogorodice u Krajini održana je litija, pomen postradalim borcima i dodela crkvenih odlikovanja, među kojima i orden Kralja Milutina.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.
Šta donosi zakon koji uvodi nove mehanizme upravljanja kulturnim dobrima i zašto su u fokusu Atos, njegovi drevni manastiri, rukopisi i neprocenjive riznice.
Više od jednog veka zaboravljen letak iz manastirske apoteke opisuje napitak od koke i kole, čiji sastav podseća na recept iz kojeg je kasnije nastala Koka-kola, otvarajući veliku istorijsku misteriju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedinstveni duhovni događaj u manastiru Rmnju okupio je episkope i mitropolite iz SPC i MPC – OA, uz praznične besede i odlikovanja, podsećajući vernike na vekovnu žrtvu i nepokolebljivu veru rmanjskih mučenika
U manastiru Rmanj, jednoj od najstarijih svetinja Episkopije bihaćko-petrovačke, sabrali su se vernici na molitvu, slavsku trpezu i nadahnjujuću besedu o životu velikog svetitelja.
U prisustvu mnogobrojnih vernika i visokih arhijereja, proslavljena je godišnjica Manastira Rmanj. Ovaj događaj, obeležen svečanom liturgijom i ophodom, donosi novu nadu i duhovnu snagu srpskom narodu širom Krajine i cele regije.
Poglavar SPC posetio je Hram Svetog Save u Drvaru, Hram Svetog Petra i Pavla u Nagrađu, a potom je u Manastiru Rmanju u Martin Brodu, u čast njegovog dolaska i u znak blagodarnosti i blagoslova, služen retki čin doksologije.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.