Poglavar SPC posetio je Hram Svetog Save u Drvaru, Hram Svetog Petra i Pavla u Nagrađu, a potom je u Manastiru Rmanju u Martin Brodu, u čast njegovog dolaska i u znak blagodarnosti i blagoslova, služen retki čin doksologije.
Na praznik Polaganja časnog pojasa Presvete Bogorodice, svetlost blagoslova obasjala je Eparhiju bihaćko-petrovačku, dok je drugog dana svoje posete, patrijarh srpski Porfirije, u pratnji episkopa Sergija, stigao u grad Drvar. Ispred prelepog Sabornog hrama Svetog Save, hiljade vernih dočekalo je svog duhovnog pastira, dok su se iz grla izlivale pesme radosti i molitve.
U Hramu Svetog Save, gde počivaju mošti srpskih mučenika, stradača Risovačke jame, među kojima su i sveštenomučenici blažene uspomene Milan Banjac i Milan Golubović, patrijarh je blagoslovio okupljeni narod. Protojerej-stavrofor Saša Crljić dočekao je patrijarha rečima punim srdačnosti i duhovnog uzvišenja:
- Dočekali smo, braćo i sestre, istorijski trenutak da onaj koji stoji na tronu Svetog Save danas stoji ovde, pred hramom Svetog Save u Drvaru. Verujemo da u Vama gledamo upravo lik Svetog Save. Blagoslovite nas, blagoslovite ovaj narod koji Vas raširenih ruku i srca ovde dočekuje!
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Porta Hrama Svetog Save u Drvaru
Patrijarh Porfirije, sa dubokom smirenošću i očinskom ljubavlju, odgovorio je sabranima, podsećajući da ime srpskog naroda nosi pečat svetosavlja i pravoslavne vere:
- Naše ime jeste ime koje smo dobili od Svetog Save. Ime i prezime nas Srba je pravoslavni hrišćanin gde god da smo. Znajte da vas sve nosim u srcu i koliko god mogu skromno uvek poneko Gospode pomiluj uznosim i za vas.
Iz Drvara, patrijarh je, u pratnji visokih crkvenih dostojanstvenika, nastavio ka selu Nagrađe, gde je posetio novosagrađeni Hram Svetih apostola Petra i Pavla. Srdačan doček protojereja Zorana Milovca i okupljenih vernika obasjao je još jedan blagosloveni trenutak u duhovnom putovanju kroz ovu mučeničku eparhiju.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Patrijarh Porfirije u Drvaru
Kruna drugog dana patrijarhove posete bila je svečana doksologija u Manastiru Rmanju, jednom od najstarijih svetilišta ovih krajeva, koja čuva duhovno nasleđe srpskog naroda. Arhimandrit Varnava iz Manastira Treskavica služio je čin doksologije, a posle večernjeg bogosluženja, episkop Sergije, dušom ispunjen radošću, obratio se sabranima:
- Velika je naša radost jer smo dočekali naslednika Svetog Save na tromeđi stradalnoj i raspetoj, čije će vaskrsenje nagovestiti vaskrsenje drevnog manastira Rmanja, najstarije srpske kuće na tromeđi.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Patrijarh Porfirije, arhijereji i sveštenstvo SPC u Manastiru Rmanj
Patrijarh Porfirije se zatim, obraćajući vernom narodu, svedočio o veri koja vekovima opstaje u ovom svetom tlu:
- Veliki je blagoslov danas na čitavoj ovoj eparhiji. Došli smo u ovu drevnu svetinju, u oazu mira, ljubavi, istine, pravde i vere. Živa je vera u ovom narodu i to je naša uteha. Svetinja koja je zasijala lepotom obnovljenom verom naroda, sijati će neprekidnom molitvom onih koji su spremni da svoj život prinesu Hristu za spasenje svoje i roda svog.
Zaključujući besedu, patrijarh je izrazio duboku zahvalnost narodu i molitvenu nadu da će Rmanj, kao i čitava eparhija, nastaviti da bude svetionik pravoslavne vere, nade i ljubavi na tromeđi, gde se ispisuju stranice vaskrsenja srpskog naroda.
Povodom obeležavanja značajnog jubileja - 580 godina Manastira Rmanj u Martin Brodu, u subotu, 14. septembra u 9 časova biće izvršeno veliko osvećenje hrama, a potom će biti služena arhijerejska liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje brojnih arhijereja SPC.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.